Prvi januar (1979)

- Fina lagana stvar
- Prvi januar
- Hej, haj, baš nas briga
Fina lagana stvar
Tad još nisam birao
ni gde, ni šta sam svirao,
a baš u tom je stvar.
Ona je došla tad i rekla
pokušaj, napravi jednom bar,
za mene neku finu sporu stvar,
finu laganu stvar.
I od dva tri akorda, jer ni ne umem bolje ja,
pesma je nastala.
I čim su čuli nju, laganu pesmu tu,
svi su pevušili i svi su zaneseni plesali,
uz tu laganu stvar.
Čule su me krupne zveri, producenti, menadžeri,
shvatili su kakav imam dar.
Nudili mi rajsko voće, mnogo love, slavu, ploče,
ubrzo sam postao super star.
Zahvaljujući muzici, baš ko kuče na uzici,
svetom me vodili. Pričali:"To je taj,
čudo od deteta, a ja sam pevao
milion puta jednu istu stvar,
finu laganu stvar.
Verovali ili ne, za sve moguće novine,
dao sam intervju.
Svi su me snimali i očekivali da kažem
kad i gde sam tako genijalno smislio
finu laganu stvar.
Pričali su da sam zlatan ili da sam čist šarlatan,
i sve manje ja sam bio svoj,
Kad sam razmislio o tom, zamislih se nad životom,
rekoh sebi:"Kući, stari moj!"
Želeo sam život nov, u senci bresta crven krov,
i moju draganu. Gde god sam bivao,
o njoj sam snivao, od onog dana još,
kad je poželela da napišem
finu laganu stvar.
Želeo sam naći nju i čim stigoh na stanicu
upitah dal' je tu? Tad su mi rekli da
se davno udala za nekog mangupa
sa kojim je zanesena plesala
uz tu laganu stvar.
[na vrh]
Prvi januar
Halo? Ej, ćao!
Ja sam, zar mi ne znaš glas?
Zvao sam te, nisi bila tu.
Pa eto, malo cugam,
znam to nije spas.
Ništa, želim ti sretnu novu godinu,
ćao!
Pomisli u ponoć na mene, na nas,
pomisli na Šoltu, na klince i bas.
Možda novi januar donosi spas,
pomisli u ponoć na mene, na nas.
Ne daj da nam snegovi zaveju trag,
pogledaj kroz prozor kad sklopi se sat.
Nosiće te mašta ko čarobni sag,
ne daj da nam snegovi zaveju trag.
Halo, tu je društvo, hajde dođi i ti.
Da, i on je sa mnom, pa šta s tim?
Čula sam da negde si u planini,
Ma dođi, tako želim da te poljubim, sad.
Pomisli u ponoć...
[na vrh]
Hej, haj, baš nas briga
U mog babe para mlogo, hej!
Da izbrojiš ne bi mogo sve.
Pa se selom pripoveda da smo prave lole,
ma, zavidi nam neki sitan svet.
Ume život biti tmuran kad gledaš od dole,
Ma budi zato sivi soko, pa se vini u visoko, hej!
Hej, haj baš nas briga,
vozamo se na taljiga'
Zorom, ili mrakom, šorom il sokakom,
noću kad selo drema,
kad nigde nikog nema,
mi jurimo kroz noć.
Jedared je baba bio kum, svirci su nas čekali uz drum.
Red bi bio da smo konje upregli u čeze, al taljige vole baba moj.
Još kad sitno iz šaraga tambura zaveze,
ondak život nema mana, brži smo od aeroplana, hej!
Hej, haj, baš nas briga...
[na vrh]
|