[povratak]

Kerempuh, Zagreb, 10.03.2009.

by Mirko

Uvod:
Nasli se sa Lanom nesto prije 18 (za koju se ispostavilo da je savrsena domacica), ispred njene kuce, gdje smo ostavili auto, i zajedno se zaputili prema centru. Nas cetvero smo sjeli na kavicu nesto dalje od Zrinjevca, i oko 19 se zaputili prema Kerempuhu na njen dogovor sa ostatkom drustva. U 19.59, na zadnji poziv nekog cice pred zatvaranje vrata kazalista, upadamo unutra, bez Lane, koja je usla prije kako se ne bi zakacila sa nekom Petrom koja je na dogovor u 19.30 dosla u - 19.59.:)

Zaplet:
Mi na balkonu, zene neki 8. red vise u sredini, nas dva vise desno u drugom redu, na moju radost taman nasuprot Duji. Vrlo ugodna atmosfera, vrlo dobar zvuk, odlicna akustika. Cuo se svaki pljesak pojedinacno i cijela salva odjednom, kao da je 1000 ljudi. Super! Koncert pocinje nesto iza 20... Poceo je fino... Uz Finu laganu stvar.:) Tu sam morao uzeti ulogu suflera, posto je zastao na "...i cim stigoh na stanicu" upitah:..."Rekoh: "Dal' je tu?"", sta cu?! ;) Neka zenska odmah ispod nas pisala je sve pjesme koje je izvodio i snimala ih fotoaparatom, ja cu nabacati kako se sjecam... Ratnik paorskog srca, Divlji badem, Namcor (stao na pola, zaj... tekst:))), Mrtvi, Vasa:), Neki novi klinci, Nedostaje mi nasa ljubav, Mirka(!), Caletova, Lepa protina kci, ...
Prica zanimljivija nego u Mariboru, dosta stvari koje nisam cuo, ali vezano za poznate teme naravno. Normalno da ne bi sada znao ponoviti te novitete, ali uglavnom dobrodosla osvjezenja. I publika bitno bolja, vise pljeska, vise svega.
Ipak je to Zg! U prilog tome i pokazivanje majice koju je dobio dan ranije na poklon: "Da mi je jos jedared proci..." na grudima i "ILICOM" na ledjima... Hehe, ipak je to Zagreb!

Vrhunac:
Bijeli zecevi na Klincima? Ma neee!:)) Onih par trenutaka kada cujes samo prebiranje Duje po odabranim crno-cijelim tipkama, cijelo vrijeme njegovog iskrenog zanosa Djoletovim pjesmama uz pjevusenje istih, onih par trenutaka potpune tisine, onih par puta kada se pri tome najezis... I ono nesto izmedju...

Rasplet:
Par minuta prije ponoci, uz oslikani Portret, i nakon treceg bisa (fuj bisevi! Sta mu to treba da mi je znat'?!). Okupljamo se pred kazalistem, tocno tamo gdje smo to ucinili i pred koncert, pozdravljamo Zakasnjivacicu netom poslje (zadnja dolazi, prva odlazi), malo kasnije jos dvije zene kojima zaboravih imena, i nastavljamo sa Lanom pjeske do nje i naseg auta. Nakon sto otpratismo Super Lanu, za koju tek od nje saznah da je ustvari jedna od pokretaca Remorkera(!), zaputismo se prema Gavelli na jednu putnu i casicu razgovora sa doticnom damom (ovo je cisti ostatak potrebe za patetikom od sinocnjeg koncerta), i nakon ugodnog druzenja, pravac Rijeka!

Zakljucak:
I koja situacija... Druzili se iskljucivo sa zenama to vece, a koncert popratili u pederbal varijanti! Ha! Ali stvarno jedno vrlo ugodno vece i boravak u Zg. Droga je to stari, (skoro) sve znas unapred, i opet... Opet ti treba, ne znas kako bi bez toga. A opet kao nije ti (vise) toliko bitno. Nije, dok ne dozivis opet isto, a podsvjest kao da je znala da ce tako biti, pa te, onako kao nezainteresiranog, dovukla bas tu. I sad, kao, mislis da je to to, da je dosta, dovoljno... Ne znam.

[na vrh]