[povratak]

Ljetna pozornica, Opatija, 14.08.2010.

by edo

Đorđe Balašević je opet na velikoj pozornici nakon nekoliko godina pauze za koje vrijeme je snimao film i održao serije malih kazališnih koncerata samo uz pratnju vjernog suputnika Aleksandra Dujina. Gledajući te koncerte sam zaključio da je to nešto što bi u ovim godinama trebao i nastaviti raditi jer je reakcija publike bila odlična, a i nekako se to činilo kao logičan slijed događaja, mada je ostajala žal za tim da još jednom čujem i The Unfuckablese.

Isto tako sam slušajući insajderske informacije o snimanju filma, nakon početne nezainteresiranosti jedva čekao da vidim kako je cijela priča ispala, ipak znajući da ću vidjeti nešto već viđeno.

I tako, došla je najava za trodnevno događanje vezano za premijeru filma 'Kao rani mraz' u Opatiji, a koje je uključivalo press druženje s Đoletom i ekipom filma u petak, veliki koncert na Ljetnoj pozornici u subotu i projekcija filma na istom mjestu u nedjelju. S obzirom da me koncert, kao sredstvo promocije filma nije nešto posebno privlačio karte sam kupio samo za projekciju, a onda me providnost urednika portala mikrofonija.com akreditirala tako da sam ipak bio dužan odgledati taj koncert. I dobro da jesam. Jer bend Panonska mornarica uz Elvisa Stanića i Tončija Grabušića (stari Đoletovi suradnici na albumima koji su izašli krajem 80-tih) je ponudio neke dosad neviđene aranžmane i neke već predugo neodsvirane pjesme. Uz njih tu je bio neizostavni Duja, pa Buga na saksu, Ignac Šen na violini, Pera zver na bubnjevima da se Tonči odmori, ipak je čovjek u godinama, Andrej Maglov na harmonici i tamburaški orkestar koji se pojavljuje i na filmu. Nadam se da nisam nekoga zaboravio. Pa da krenemo, hoćemo li?
Koncert je počeo revijalno najavom koncerta i događanja od nekoga s nekim riječima koje nisam zapamtio. A pravo je počeo kada su se Ljetnom pozornicom razlili zvukovi Panonskog mornara. I od samog početka se primijetio odličan razglas, kao i iznenađujuća usviranost novog benda. Inače pozornica je bila uređena kao brod, s jedrom, bačvama i ribarskim mrežama. Jedina šteta je što je to teško itko osim članova benda mogao primijetiti (ja sam to doživio tek na kraju koncerta kada je Ljetna pozornica ostala skoro pa prazna). Isto tako su svi članovi benda bili u mornarskim majicama, a tamburaški orkestar čak u pravim odorama mornaričkih časnika, što je moram priznati malo smiješno izgledalo. I tako je krenuo red pjesme, a red već uobičajenih priča među pjesmama (ali u znatno skraćenom izdanju nego inače) od čega sam posebno zapamtio onu kako je krajem 80-tih s Elvisom i Tončijem i ostatkom ekipe imao bend koji je htio nazvati Hrbija. Pjesme koje su ovom prilikom zaslužile moju posebnu pažnju su Mala garava i Ćaletova, uz pratnju Tončija i Elvisa gdje je posebno do izražaja došao Elvis sa onim pravim svojim rifovima koji se čuju i na originalnim pločama. E to je nešto što stvarno nisam očekivao da ću ikada čuti. Taj pomalo rockerski štih ploča koje je izdao u kasnim 80-tima a koje ja za dlaku smatram najboljim razdobljem njegove karijere. Ako za ništa drugo, zbog toga se isplatilo doći na ovaj koncert. Isto tako Elvisova prisutnost se osjetila i u izvedbi Korza, gdje se vidjelo da baš i nije čuo uvod u pjesmu, ali se dobro izvukao uz svoju interpretaciju. Nakon tog početnog starog i rockerskijeg dijela koncerta, i par sad već antologijskih balada (D-mol, Bezdan) došao je red i da tamburaši pokažu što znaju, pogotovo na onim pjesmama koje se nalaze i u samom filmu (Ćivutski vrt, Lađarska serenata...). Još red balada, pa red 'filmskih' pjesama da bi redovni dio programa završio sa prekrasno izvedenom 'Naposletku'. Nakon toga je na prvom bisu odradio udarnički best of u obliku Slovenske, Vase, Dunje, Protine i za kraj Portret mog života koja je bila za ovu priliku ukrašena zvukom tamburica na jedan stvarno dirljiv i poseban način. Na drugom bisu je za kraj još odsviran Ringišpil i Slow motion. Cijelu set listu imate na kraju teksta.

Inače vrijedi još spomenuti da se primijetio mali nedostatak inače odlične komunikacije s publikom, ali što ovaj puta ne ide na dušu benda nego na dušu publike. Primijetilo se da je ovo jedan poseban i prilično razglašen, da ne kažem hype događaj na kojem se 'moralo biti' pa je sukladno tome i publika bila takva što se primijetilo i na dan koncerta i na dan filma. Za koncert je prodano 5000 karata, što se u ovakvom ambijentu pokazalo kao ipak malo previše za ovaj prostor tako da su neki ostali stajati sa strane a ne unutar kruga same Ljetne pozornice. Ali kako mi na mikrofoniji stvari uvijek gledamo s pozitivne strane tako je taj hype omogućio poglede na veliku količinu prirodnih ljepota u kratkim suknjicama sa štiklicama. Kažu da je svako zlo za neko dobro. Đole uvijek govori da je on kao mini suknja – u modi je svakih 5 godina. Nekako, sad mi se ta izjava do kraja razbistrila i došao sam do zaključka da nije to ni tako loše.

A za one prave die hard fanove kojima je to smetalo, povjerljivi izvori su nam najavili da će biti još velikih koncerata i da Đole nipošto nije odustao od istih ulaskom u kazalište. Tako da bit će prilike opet biti na koncertu gdje nema tolikog hype-a kad izađe iz mode. Moji osjećaji po pitanju ponovnih serija velikih koncerata nakon onih krasnih trenutaka u kazalištu su pomiješani...

O filmu će vam pričati netko kompetentniji od mene i sa manje subjektivnih doživljaja. Reći ću samo da će oni koji su bili na više njegovih koncerata kroz godine i pročitali knjige vjerojatno moći pogoditi sve dijaloge unaprijed.

Panonski mornar
Prva ljubav
Neki novi klinci
Pub
Mala garava
Korzo
Ćaletova
D-mol
Bezdan
Miholjsko leto
Ćivutski vrt
Lađarska serenata
Čardaš
Slabo divanim mađarski
Lakonoga
Budimpeštanski sneg
Poslednja nevesta
Tisa
Mirka
Ne volem
Provincijalka
Galicija
Aco braco
Sin jedinac
Naposletku
--------------------------------
Slovenska
Dunja
Vasa Ladački
Protina kći
Portret mog života
--------------------------------
Ringišpil
Slow motion

[na vrh]