[povratak]

Đorđe Balašević - Dvorana Union, Maribor, 21.03.2008.

by edo & Zagi

Koncert ili Stand up comedy ?

Tako bi mogao glasiti najkraći mogući opis koncerta u Dvorani Union u Mariboru. Moja presuda, kao i ona male ekipe koja se zatekla na licu mjesta kada sam pokrenuo tu raspravu je bila da to ipak nije bio koncert sa uobičajenim Đoletovim pričama između...ovaj put je ipak to bila stand up comedy večer uz povremeni muzički intermezzo. Kao argument za to ću samo reći da je odsvirano 15 pjesama na nešto manje od 3 sata programa. I sad se sigurno pitate, pa da li se to uopće isplatilo ići gledati i dati pare? I potiho se smijete misleći kako je ekipa koja je platila upad na taj koncert iliti stand up comedy popušila... E pa, grdno se varate. Vrijedilo je svakog centa, pa i još malo više od toga. Pogotovo za one koji su se nagledali uobičajenih koncerata nekih 10tak ili više 10taka puta. Ovi ostali kojima je ovo bio prvi koncert, ili tu negdje, će se vjerojatno žaliti na manjak benda i pjesama i koječega još, ali prema atmosferi nekako mi se čini da takvi nisu bili pretjerano zastupljeni u dvorani.

Pa dakle da krenemo konkretno. Koncert je počeo koji minut nakon zakazanog vremena, malo poslije 19:30. i otvoren je utrčavanjem Duje i Đoleta na ogoljenu pozornicu koju je u tom trenu zauzimao samo klavir, uz malo pomoć mikrofona. A onda su se tome priključili i njih dvojica i otvorili nastup s pričom (uz uobičajene pozdrave Mariboru, ali i Čakovcu, Varaždinu i Zagrebu) i Finom laganom stvari (popis pjesama na kraju teksta). I nakon toga priče koje su trajale i duže nego same pjesme. Zapravo mislim da sam jučer prisustvovao recitiranju velike većine nove knjige koja se sprema pod naslovom "Kalendar mog detinjstva". I ajde, sve skupa kad se uzme u obzir, jedno 40% tih priča sam čuo, ali bome ostatak je bio za mene novost...plus što je u ove stare priče dodano još nekih novih detalja. Neke od tih priča možete i čuti i pogledati među filmićima, pa ih ja neću prepričavati...to ionako treba doživjeti. Moji osobni highlighti večeri su bili priča o tome kako je njegova baba radila kuvano vino, pa se napila pa je onda još ušla u sobu u kojoj se nasnifala naftalina od svečarskih odela prisutnih gostiju, te da se nakon toga ponašala ko Keith Richards :-)). Isto tako su me do suza nasmijale priče kako je njegov ćale sve popravljao...samo nikad siromah da nešto i popravi, te kako je jednom pokušao zalijepiti razbijenu termosicu iznutra s oho ljepilom, na što je komentirao da je bio velikan u tom popravljanju...njegov ćale i Nikola Tesla kao veliki izumitelji :-)) ... i za kraj priča o Postojnskoj jami kad su mu pokazivali čovječju ribicu, a kaže on da što su ti gušteri tako važni, ima većih kod njega u vinogradu...pa kad su ga učili da su od toga ljudi nastali je komentirao da bi to volio vidjeti...ne gleda inače porniće...ali taj bi baš volio vidjeti. I tako, nema sve to čari ko kad se čuje uživo uz stalni gromoglasni smijeh publike i uz gestikulacije i izraze lica, ali nekakvu ideju o zabavnosti može dati.

Tek sad dolazimo do koncertnog dijela ove stand up večeri. Naime repertoar pjesama je, s obzirom na instrument morao biti sastavljen od laganih balada (što je dobrodošlo osvježenje jer su ipak u Đoletovom opusu balade za nekoliko koplja bolje od onih drugih na koje se može skakati), koje su zapravo bile savršena protuteža pričama, tako da se od smijeha do melankolije dolazilo u samo nekoliko trenutaka...i nazad. Duja je kao i uvijek bio itekako na visini zadatka i neke pjesme su ovaj put dobile sasvim novo ruho. Posebno je impresionirala izvedba Ćaletove (pogledati u filmićima), a meni je iznenađenje bila i Uticaj rođaka na moj životni put. Ipak osobno izvedba dana mi je bila Na bogojavljensku noć. Da da, ukazao se i neizbježni Vasa nakon priče o snimanju filma i Ljubiši Samardžiću, ali za divno čudo, ovaj put mi je i dobro legao. Što dovoljno govori o tome koliko muzički gledano sve savršeno funkcioniralo. I da, na kraju balade, na bisu je odsvirana Ne volim januar...ne znam kako vi, ali baš fino da za promjenu ne završava s Cirkusom... I tako, desila se kemija, desilo se opuštanje i uživanje u muzici. I sve to iz prvog reda. Jedina zamjerka ide repertoaru. Naime kada se već išlo na ovakvu ogoljenu varijantu s puno pričanja i malo pjesama, ne mogu se oteti dojmu da se moglo posegnuti dublje u vreću i izvući neke pjesme koje su nepravedno zapostavljane tokom godina u koncertnom repertoaru. Pogotovo što ovdje ne bi trebalo ni puno truda uložiti za usviravanje zbog samog sastava na pozornici. No dobro, to je naravno uvijek na izvođaču, a meni je poslužilo samo kao argument da ni ovo nije bio savršen koncert. Jer da je bio, onda ne bih imao zašto ići na sljedeći...

I da zaključim: jako dobar stand up comedy, uz odlične muzičke pauze, jako dobra večernja zabava...vrijedi svake pare. A tko želi slušati bend i odlične live svirke i žurke, predlažem da posjeti koncert Nekih novih klinaca ili Remorkera... Jer kad bi se mene pitalo, Đole bi odsad pa nadalje na pozornicama trebao biti samo u ovakvom ruhu...i nikako drukčije (možda još tu i tamo uz dodatak saksa ili violine, ali ništa više).

Sviralo se:
Fina lagana stvar
Neki novi klinci
Ćaletova
Lepa Protina kći
Ratnik paorskog srca
Al' se nekad dobro jelo
Uticaj rođaka na moj životni put
Priča o Vasi Ladačkom
Život je more
Jednom su sadili lipu
Na bogojavljensku noć
Oprosti mi Katrin
Portret mog života
Ne volim januar

[na vrh]

Odvratno sam skeptičan, tako da ove priče o koncertima prije ovoga, me ne diraju baš previše. Uglavnom... Đole je živ i zdrav!

Prije par tjedana sam bio na pola koplja što se koncerta tiče, al' uvijek se odlične stvari dese kad nema prevelike euforije, ipak, noć prije nisam spavao, što je dobro. Vratilo me u dane prvih koncerata.
No krenimo redom.

U Maribor sam išao po tenisice : ), koje nisam kupio, al sam zato ubo žice za gitaru, a koncert dođe onako usput. Dajte mi 20dag mortadele, crijep za kuću i kartu za koncert. Šala za ono usput.

Začudilo me na početku, nigdje plakata, najava koncerta, ništa, al ipak registracije redom: Čk, Zg, Zg, Vž, Zg, Ri, Mb (neki zalutali domaćin), Zg...užas.

Popili kafu, jeli, trgovali, snimio prazan Lent i još nešto.

Došao red na koncert. S-a-v-r-š-e-n-o.
Njih dvoje. Fensi kino dvorana. Sa skupocjenim lusterima i reljefima u zidovima. Puno minuta priče- pjesma, puno minuta priče- pjesma. Zavaljen sjediš (što je za nas ljude u godinama super), čuješ svaku jbnu riječ, svaku crnu i bijelu tipku na klaviru. Neke stare ukrašene priče, neke nove (za nas koji nismo bili na koncertu skoro dvije godine). Medicinka, Valjevo, ajde Kato/ ajde zlato.....lol. Za one koji prate njegovo obiteljsko stablo, Đole ima dvije sestre.
Popis pjesama: neam pojma. Trajanje stand up komedije: neam pojma . Bila je Lipa! To sam zapamtio.
Došao sam do zaključka. Više se ne ide na koncerte u Sloveniju već u kulturnu "lijepu našu". Ionako do Maribora ima sat i pol max, Edo tebe ne ubrajam iz sigurnosnih razloga.

Jedino što je falilo cijeloj priči su pojedini ljudi u publici.

Cijena: šta su to cifre?

[na vrh]