[povratak]

Đorđe Balašević - Božićni koncert - Arena, Varaždin, 26. 12. 2015.

by Borko

U Varaždinu se 26.12.2015. slavio praznik, da mnogi će to povezati sa crvenim datumom na kalendaru i blagdanom Sv. Stjepana, ali ne ovaj put ovaj praznik nije bio posebno obilježen na kalendaru za masovna štampanja, on je bio obilježen u srcima onih koji prate lik i djelo Balaševića. Od kako se najavio koncert moglo se očekivati da će ovo biti praznik jer za razliku od prošlog koncerta koji je bio 2011-te godine kada je „gostovao“ u sklopu turneje Đorđe Balašević i Panonska mornarica ovog puta koncert je bio rasprodan i očekivao se velik broj fanova. Ne mogu da ne spomenem organizaciju gdje ponovo nastaje problem kao i na prošlom koncertu. Organizatori očito ne mogu procijeniti koliko je vremena i ulaza potrebno da svi ljudi uđu na vrijeme . Organizacijski problemi uočeni su već na samom dolasku pred dvoranu gdje je rijeka ljudi stajala na hladnoći i čekala ulaz, kada uspiješ nakon minimalno pola sata stajanja u redu doći do ulaza nailaziš na drugi problem, zaštitari pretresaju od glave do pete, uzimaju sve predmete (upaljači,šminke,maskare,flašice vode/soka....) iz sigurnosnih razloga, pa tako ako je neka cura ostala bez božićnog poklona to je zbog sigurnosti, ipak bi mogla doći u napast i ozbiljno ozljediti nekoga sa ružom ili maskarom. Ušavši u dvoranu mogao si kupiti vodu/sok u sigurnoj plastičnoj ambalaži za razliku od one tvoje koju su ti oduzeli na ulazu. Za kraj problema oko organizacije tu su kao i uvijek problemi sa wc-om, kojeg u sred koncerta zatvaraju te preusmjeravaju na vanjske eko wc-e gdje ljudi gube živce i doslovno proklinju trenutak kada su odlučili doći na koncert. Dosta o organizaciji pređimo mi na ovno što je nama bitno a to je koncert.
Nakon 50 minuta kašnjenja popraćenog učestalim zviždanjem iz publike na scenu izlazi Đole i u maniri pravog mirotvorca pozdravlja publiku i započinje koncert sa svojom kako kaže najhladnijom pjesmom „Ne volim januar“ gdje publika u sekundi zaboravlja sve nedostatke i prepušta se koncertu. I sam Đole odmah na početku poručuje da ako nastane neka lokva oko nas da sve uvjerimo kako su to samo suze. Nakon najhladnije pjesme ponovo se osvrće na neuobičajeno vrijeme za ovaj dio godine i da je to više „Miholjsko leto“ nego decembarska zima. Pohvalivši se kako je nedavno njegova kćer rodila te kako je još jednom postao djed otpjevao je pjesmu za „Neke nove klince“ gdje su opet na scenu doletjeli mali zečevi (dobro bilo je tu i drugih životinja) koje je bend sakupio i okitio jelku na pozornici. Nije bilo mnogo priče, uglavnom one već prepričane, a jedna stvar mi je posebno ušla u uho i mogu reči da me razveselila, rekao je kako je ovo posljedni koncert u ovom konceptu iz serije „Kad tamburama mangupi prepreče put“, nije to toliko me obradovalo mada nakon trećeg slušanja te verzije koncerta meni dosta. Razveselilo me to što je rekao kako početkom sljedeće godine počinje raditi na novoj ploči, a to sigurno većina nas već duže vrijeme očekuje, točnije od „Ranog mraza“ iz 2004. godine. Ipak su pjesme te koje su nas okupile i na kojima je gradio karijeru, pa sad nakon knjiga i filma konačno na red dolaze pjesme. Ima 3 nove pjesme od kojih su dvije bile odsvirane na koncertu i gdje se vidjelo da većina ljudi lovi tekstove, jer su nekako iznenađeni pjesmama i kako sad nema „Vase“ a pjeva o nekoj „Berbi '59“. Odslušati koncert bez Vase a da te umjesto toga počasti recimo pjesmom koju inače rijetko pjeva „Samo da rata ne bude“ onda koncert dobiva ocjenu više. Na sceni se osjećala sklad među glazbenicima kojih je bio zavidan broj, uz stalnu postavu uz profesora Dujina, maestra Ignaca, Buge saksofonista, Pere bubnjara, na sceni je bio i Nikša Bratoš, onaj isti koji je radio sa našim glzbenicima pa one hejterske priče o srbinu za Božić ne drže vodu. Tu je bio i gitarist Kiza koji je omogučio Balaševiću da se spusti u publiku i bude i on na koncertu, harmonikaš Andrej Maglovski te skupina odličnih tamburaša. Rijetko koji izvođač se može pohvaliti glazbenicima takvog kalibra iza sebe, što je i sam Đole prokomentirao nakon pojedinih solaža da tko je večeras zvijezda on ili neko od njih. Te se u jednom djelu i našalio kako su na sceni dvije struje, s jedne strane tamburaši, sa druge strane bend, a da se on osjeća kao most između njih, te tako otkrio kako i do njega dopire naša politička situacija, za što je nagrađen pljeskom publike. Na pitanje gdje pjeva na staru godinu, odgovorio je neka pjeva onaj tko mora pjevati, on sigurno kraj ovakve publike ne treba pjevat na staru godinu.
Tako malo po malo oko ponoći pozdravio se s publikom pjesmom „Rani mraz“ uz stihove „Muzika ne zastaje, sa dušom se rastaje“.Nije trebalo dugo čekati da se vrati na bis, a kako je to bilo i na prijašnjim koncertima s ove „turneje“ bis odrađuju tako da svi svirači sjede na stolicama u redu te on uz njih odpjeva zadnjih pet pjesama, vratio se sa „Ringišpilom“ u međuvremenu predstavio bend i tamburaše, doslikao je još jedan „Portret života“, te završio u poznatom stilu sa „Odlazi cirkus“ i pričat će deca o svetlima arene...

Kad na kraju povučemo crtu bio je to jedan od bolje odrađenih koncerta, sa ponekim tehničkim problemima, a ostaje nam da čekamo novu turneju sa novim pjesmama, a do tada sanjajte lavove...

Set lista

1. Ne volim januar
2. Miholjsko leto
3. Neki novi klinci
4. Ćaletova
5. Život je more
6. Oprosti mi Katrin
7. Berba '59
8. Otilija
9. Boža zvani Pub
10. Ljerka
11. Ja luzer?
12. Provincijalka
13. Lepa protina kći
14. Galicija
15. Samo da rata ne bude
16. Za treću smenu
17. Krivi smo mi
18. D-mol
19. Bezdan
20. Slovenska
21. Jesen stiže dunjo moja
22. Ljubav ne pobeđuje
23. Olivera
24. Anđela
25. Mala garava
26. Ljudmila
27. Anita
28. Devojka sa čardaš nogama
29. Slabo divanim mađarski
30. Mirka
31. Namćor
32. Aco braco
33. Sin jedinac
34. Kao rani mraz
----------------------------------
35. Ringišpil
36. Lađarska serenata
37. Bože Bože
38. Portret mog života
39. Odlazi cirkus

Borko, još uvek samo svoj...

[na vrh]