[povratak]

Đorđe Balašević i Panonska mornarica tour 2011 - dvorana Vijuš, Slavonski Brod, 27. & 28. 05. 2011.

by edo

Koncert u dvorani Vijuš počeo je sa pristojnih 20 minuta zakašnjenja. I prije samog početka koncerta dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, čak bi se moglo reći da je prodana i pokoja ulaznica previše. Osjetilo se da ljudi u ovom gradu željno čekaju Đoleta, a vidjelo se i da je puno onih koji su komotno mogli prisustvovati i zadnjem Đoletovom koncertu u Brodu prije 22 godine. To je svoju potvrdu dobilo erupcijom oduševljenja i jednoglasnom vriskom i pjevanjem publike na prve taktove 'Noć kad sam preplivao Dunav'. Publike je u glas pjevala sve stihove, pjesmu za pjesmom, a Đole i Panonska mornarica su im priredili vrhunski show u trajanju od preko 3 sata. Sve je završilo sa 'Odlazi cirkus'.
Čića mića – gotova priča. Tko želi, evo mu sažetog kopi-pejst izvještaja za novine koji se može primijeniti na skoro svaki Đoletov koncert. Izmijenite imena dvorane, mjesta i godina koje nije proveo u tom gradu, a ostalo se ponavlja iz koncerta u koncert – pjesme koje svi znaju i pjevaju, dugi nastupi, 'Noć kad sam preplivao Dunav' i 'Odlazi cirkus' u većini slučajeva.
'Stariji me pamte, mlađi će me pamtiti' i 'ništa logičnije nego da se Panonska mornarica ukrca na Slavonski Brod'. To su pak dvije Đoletove izjave koje su za mene obilježile ovaj koncert.
Postavlja se pitanje kako nakon tolikih koncerata napisati suvisli izvještaj, a da se ne ponavljam?
Pa teško. Ali da krenemo od onoga što je na ovom koncertu bilo isto kao i na drugima – sviralo se jako dugo, set-lista je bila praktički ista kao u Varaždinu i na Touru 2010. I ovoga puta je meni iznimno draga 'Bela lađa' ostala na repertoaru. I u ovoj seriji koncerata podršku bendu na gitari pružao je Nikša Bratoš. Isto tako, već duže vrijeme na velikim koncertima puno više guštam pred kraj koncerta, kada krenu balade. Što su sve zapravo dobre stvari, jer publika u Brodu ni na koji način nije ostala zakinuta u odnosu na onu u Zagrebu.
E, sad – svaka čast trudu organizatora i uloženim sredstvima, ali zvuk je jednostavno mogao i morao biti bolji u ovako malom prostoru. Vokal je posebno bio na trenutke potpuno nejasan i izgubljen (srećom pa je publika to sama obilno nadoknadila), što se vjerojatno može staviti i na dušu miks pulta. Isto tako, osim velikog plusa – povratka Šena u odnosu na Zagreb, bend je izgledao malo previše rutinerski, nekako kao da je falilo malo žara. Istina je da je to cjepidlačenje s moje strane, i istina da to ne znači da je bilo loše, ali ipak se osjetilo.
Ali zato publika! E, Publika. Apsolutno nesputano, neskriveno i širom otvorenih ruku ljudi u dvorani su na sve moguće načine pokazali kako ovom gradu fali velikih koncerata, kvalitetne muzike, vrhunskih koncerata i – Đoleta. Počevši od toga da su se gotovo svi uredili kao da idu na neko primanje, a ne na koncert (pri čemu je naravno, s mog aspekta posebno primjećeno kako su se Brođanke sredile što je bio dobar razlog više prisustvovanja ?). Onda zborno pjevanje – mislim svaka čast veličini i masi u Areni Zg, ali ovakvo zborno pjevanje već jako dugo nisam doživio. S toliko emocija, snage, bez posustajanja unatoč paklenim uvjetima u dvorani. Čak su i ekipe hitne pjevale i plesale. Pa onda ples, posebno starijih generacija po cijeloj dvorani...Apsolutno ludilo. Svaka čast za atmosferu Brođani i Brođanke. Nadam se da je i Đole to prepoznao i da sljedeći koncert u Brodu neće biti za 22 godine. Nego za dvije.
Eto, zbog toga se isplatilo biti i u Brodu...

Edo, dio Publike

[na vrh]