[povratak]

Đorđe Balašević i Panonska mornarica tour 2010 - Spaladium Arena, Split, 10. & 11. 12. 2010.
izvještaj s koncerta, filma i druženja

by Viktor

"Odluči se već jednom Splite, da li si grad ili praznik..."

Balašević je zadnji put u Splitu nastupio u prosincu 2004.g. To su bila vremena u kojima je za mnoge bio trn u oku, bilo je iživljavanja na njegovim plakatima, vjerojatno od strane onih koji su smatrali da se slušanjem stihova najpoznatije Udovice pokazuje hrvatstvo. Licemjerje i paradoks na splitski način, ali to je već tema za neku drugu priču. Vrijeme ipak čini svoje pa je priča oko Đoletovog koncerta u petak u Spaladium Areni ipak bila drukčija. Plakati su ostali čitavi, a karte su na kraju ( koliko je god Balašević postao trend ) ipak uglavnom završile u rukama onih koji nikako nisu htjeli da koncert prođe bez njih. I kojima Balaševićeve pjesme u životu nešto znače.
Meni je koncert bio puno bolji od onog prije 6 godina. Možda je stvar u dvoranama ( Gripe nemaju bočne tribine, Arena je zahvalnija dvorana ), a možda je jednostavno stvar u tome što sjećanja ipak blijede pa su dojmovi sa koncerta iz Arene ipak friškiji. Kako bilo da bilo ( a i Đole je to sutradan spomenuo ) i publika, a pogotovo bend, bili su u petak nekako više " u koncertu ". I to se osjetilo.
Koncert je kasnio 35 minuta, ne zbog zvijezde koja je kasnila koliko zbog " razmažene " publike koja je navikla dolaziti u zadnji čas. Iako, imali su objektivnih problema u vidu gužvi na štandovima za piće kojih je bilo malo i koji nisu bili strateški raspoređeni. Dvorana je bila KR-CA-TA. Doslovno. Čak su i gornje tribine iza bine ( ne znam što su ljudi koji su sjedili tamo mogli vidjeti ) bile pune.
Koncert je trajao okruglih 4 sata. Bez puno priča i pričica, koje su inače sastavni dio njegovih koncerta, ali u petak nisu falile. Bar meni.
Na Klincima puno malih zečeva ( i jedan gigantski ). I po tome se vidjelo da će večer još u par navrata sigurno biti posebna. Balašević se i dalje zna boriti sa vlastitim stihovima pa tu i tamo malo preskoči al on to uspije napraviti na način da to na kraju ispadne i simpatično. Oni koji su cijelu večer bili na najvišoj razini su, po meni, apsolutno članovi benda Panonska mornarica. Jako dobro uvježbani, vidjelo se da su pravi profesionalci. Od dobrog dijela Unfuckablesa se to i očekivalo, ali u stopu su ih pratili i Ignacov rođak Đula na violini i Aleksandar na harmonici i ostali tamburaši.
Publika me u par navrata ugodno iznenadila, grlata i aktivna. Ali opet, ta ista publika u pojedinim dijelovima koncerta me tjerala da se upitam: " Odakle su ovi ispali?! ". Reakcija na npr. Ćaletovu, Namćora,Čardaš ( očekivano ), D mol, Ringišpil, Život je more,Prvu ljubav, Lepu protinu kći bila je fantastična. Nisu izostale naravno ni orgazmičke " kada nisam s onom koju volem " i " da je samo slučajno od stakla ". S druge strane, ponekad je to izgledalo mlako i rezervirano i to na : Stih na asfaltu ( sa izmijenjenim početkom: "Da mi je još jedared Rivom pasati, pa na svoje stare tragove nabasati. Sedamsto tri kilometra od Dunava do Supetra. I onda, strašni korak, dva do nje, nikad jato zvezda vrh Komiže, nikad nije prišlo bliže, ni posle ni pre" ), Miholjsko leto, Galicija, Nedostaje mi naša ljubav, Jednom su sadili lipu, Divlji badem. Sve redom lagane stvari, stvorene za glasno zborno pjevanje koje je po meni izostalo. Kao i slučaj sa početkom Poslednje neveste kada se učinilo da je većina sa partera skužila da je žedna ili da im se piški. A i oni sa donjih tribina ( koje su stajale praktički cijelo vrijeme koncerta ) su posjedali.
Moje laičko uho se ne razumije u tehniku i zvuk, ali ono što sam ja čuo bilo je dobro.
Setlista je bila korektna ( potpisnik ovih redova bi volio da je čuo " Vi ste jedan običan miš ", al dobro sad ). Gledajući da su bile odsvirane i Na bogojavljensku noć ( sa opet malo izmijenjenim tekstom, namjerno, ne greškom ) i Miholjsko leto i Galicija i Nedostaje mi naša ljubav i Bezdan i Remorker ( sa posvetom jednoj Branci na početku ) i Jednom su sadili lipu i Naposletku i Divlji badem stvarno ne bi bilo pošteno reći da je neka pjesma nedostajala. Osim eto možda Dođoške :-).
Ipak svaki Balaševićev koncert ima nekoliko svojih detalja i trenutaka kojih ćeš se sjećati malo duže. To su, za mene, apsolutno Ringišpil ( urnebes !! ), Slow motion kao predzadnja stvar ( " od Mure pa do Morave " mahanje cijele dvorane, kao svojevrstan pozdrav sa Đoletom i bendom ) i Panonski mornar sa tamburašima ( i igranje sa svjetlom na pozornici, sa mijenjanjem boja kako se te iste boje nabrajaju u Portretu ). Ta 3 momenta sumnjam da ću tek tako zaboraviti. Cijela set lista izgleda ovako:

1. Noć kad sam preplivao Dunav
2. Panonski mornar
3. Neki novi klinci
4. Ćaletova pesma
5. Na bogojavljensku noć
6. Stih na asfaltu
7. Boža zvani Pub
8. Ljerka
9. Mala garava
10. Miholjsko leto
11. Lađarska serenata
12. Galicija
13. Mirka
14. Namćor
15. Provincijalka
16. Nedostaje mi naša ljubav
17. Lakonoga
18. Devojka sa čardaš nogama
19. Slabo divanim madžarski
20. Anita
21. Poslednja nevesta
22. Čivutski vrt
23. Priča o Vasi Ladačkom
24. Bezdan
25. D-mol
26. Jednom su sadili lipu
27. Ringišpil
28. Aco braco
29. Sin jedinac
30. Naposletku

Bis 1:
31. Slovenska
32. Svirajte mi jesen stiže
33. Život je more
34. Lepa protina kći
35. Bela lađa

Bis 2:
36. Neko to od gore vidi sve
37. Prva ljubav
38. Ljudmila
39. Divlji badem
40. Remorker

Bis 3:
41. Portret mog života
42. Ne volim januar
43. Slow motion
44. Odlazi cirkus

Što reći pred kraj osim da je ovo bio još jedan Đoletov koncert koji je ispunio očekivanja. Oni koji su već odlazili na njegove koncerte znali su što očekivati. Meni su zanimljiviji ovi drugi. Jedna osoba mi je na početku koncerta rekla: " Ne znam zašto sam se dala nagovoriti da dođem na ovaj koncert, trebala sam ostati doma gledat film ". Ta ista osoba na kraju mi kaže: " Ja sam oduševljena, bilo je prepredobro !! ". Osjetilo se da je bilo onih kojima je ovo prvi Đoletov koncert. Mislim da ne i zadnji.
Na početku koncerta reče Balašević: " Dobro večer Dalmacijo. Dobro večer Splite. Takvog te pamtim. Odluči se već jednom, da li si grad ili praznik ". Ne znam je li grad ili praznik, ali znam da je svima onima koji su u petak bili u Spaladiumu bio praznik.

Subotnje popodne prije filma Đole je odlučio provesti sa splitskim novinarima ( iako su tu bili i Makarani i Sarajlije i Zadrani ). Nakon kratkog izlaganja samog Balaševića, uslijedili su upiti u startu malo rezerviranih novinara, ali ubrzo je sve sjelo na svoje mjesto. Tako smo saznali da bi Balašević jako htio da i Split doživi svoj Kerempuh, da bi se koncert u Bosni trebao dogoditi u 2011.g. kao i to da je Zadar bio opasan grad još i dok je Tito bio živ ( indirektno odgvorivši da koncert u Zadru i nije baš realna varijanta, bar ne za još neko vrijeme ). Na pressici je bila i gospođa Gordana ( koja je nakon moždanog udara praktički izgubila pamćenje te se polako počela sjećati svoje prošlosti preko Prve ljubavi ). Susret je bio jako emotivan, a Đole joj je, nakon što se ona rasplakala kako se još puno toga ne sjeća, na sebi svojstven način rekao kao bi on itekako volio da neke foldere iz svog života zauvijek može zaboraviti :-)). Jedino što mi nije odgovaralo su predstavnici nekih splitskih medija kojima na kraj pameti ne bi bilo puštati Balaševićeve pjesme i koji već godinama broje krvna zrnca prije nego što odluče koje pjesme idu u program...E da je Đole znao kome daje izjave...

I navečer film.

Film je po meni po meni vrlo dobar. Neću reći da je remek-djelo ali je sasvim ispunio moja očekivanja. Mislio sam da će biti malo predug, ali je prošlo za tren .I sam ne znam koje bi scene izbacio kad bi ga želio učiniti kraćim. Brdo zanimljivih izreka, mudrosti, rečenica. Baš onako Đoletovski. Mislim da će svi oni koji vole Đoletovu muziku voljeti i ovaj film. Zvuk u Areni je bio dobar, i toga me bilo strah ali bez razloga. Ako bi tražio nešto što mi nije bilo drago, onda je to prilično kratko pojavljivanje Šerbedžije. Očekivao sam da će ga biti više. Sve u svemu, muzika u filmu odlična ( tko bi rekao ?' :-)) ), fotografija izvrsna ( na onom velikom platnu to posebno dolazi do izražaja ).
Dani Balaševića u Splitu su tako završili a jednom Edi ( ne znate ga vi :-))) ) zahvaljujem što sam sve skupa mogao ispratiti na jedan malo drukčiji način.

Viktor

[na vrh]