[povratak]

Đorđe Balašević i Panonska mornarica tour 2010 - Arena Gradski vrt, Osijek, 27. & 28. 11. 2010.
izvještaj s koncerta

by Danica (www.mikrofonija.com)

.... u ime svih nas iz ... neke....
... nedjeljno veče provedoh u osječkoj Areni slušajući starog/novog Balaševića. O filmu će šef, neka njega mrze :-).
Za sve je krivo nekakvo pretjerano ushićenje sugrađana koji su bili spremni iskeširati 160 Kn u vrijeme kada znam za jednu osobu da se zaposlila na određeno vrijeme i malo previše onih koji su se prijavili na Zavod koji tek bilježi nezaposlene. I stvarno, karte su planule, kažu 6.500 komada (da parafraziram Đ. B. – „našle put do publike“). Da nije bilo akreditacije, bila bi to večer uz dobar film, ovako, poslušah neke stare pjesme, promulih neke novije jer se rastadosmo u miru negdje s albumom „Tri posleratna druga“.
Odzvocat ću svoje na početku, pa sam mirna:
„Verujem, cenjeni sude“ da se već iz mojih redova mogla iščitati svojevrsna predrasuda. Branim se da je riječ o mišljenju o Balaševićevoj crti čovjeka suncokreta koji svoje šlagvorte, mišljenja, nastupe, pjesme, izbor pjesma prilagođava političkom trenutku, očekivanju publike. Ne branim se, foliram. Istraživanje tržišta i prilagođavanje „potrebama“ istog tj. svom džepu je super stvar, ali zavisi koju robu prodaješ. U ovom slučaju očekujem više iskrenosti. Za neupućene, to su stihovi iz predivne pjesme „Ne lomite mi bagrenje“ (album „Bezdan“, 1986.) koju je nekada najavljivao kao posvetu kosovskim Srbima, ali mlade generacije to ne znaju i šteta je uskratiti ih za tu baladu. Mogu još na tu temu, ali bit ću optužena za tamo neku nostalgiju. Opet, što god mislila, čovjek zna napisati stih koji te pogodi kada se najmanje nadaš.
Koncert je počeo u 20:15, čist' kulturno akademsko kašnjenje i završio pred ponoć. Odslušasmo čak 40 pjesama, bez puno priče, što je za pohvalu. Naravno da je panonski mornar započeo druženje „Panonskim mornarom“. Ok, osjetilo se blago podilaženje publici na račun Osijeka, Slavonije, ali pjesme su bile glavne (ipak smo druga država, pa bi bilo neprimjereno o volovima na pozicijama).
„Panonska mornarica“ izašla je na binu u bijelim svečanim, mornarskim odijelima pa se kolegi V. Pressu malo ukazao Tito, ili više njih :-), a pokazalo se da je u mnogim pjesmama prepoznao „imaginarnog prijatelja“ (čitaj Boga). Podijelismo svoja ateistička uvjerenja. A za svoju dušu otpjevao je i strofu iz „Triput sam vidio Tita“.
Tamburaška mornarica nije zvučala pretjerano tamburaški, čega se pobojah preslušavajući pjesme koje su izvedene ljetos u Opatiji. Očekivali smo sličnu set-listu i štreberski je isprintali (poslušali), no Balašević nas je iznenadio „bonusom“ od 8 pjesama - valjda neka ravničarska veza, pa se tu našla i pjesma „Stih na asfaltu“ zbog Belišća, ali i neke stare bez kojih bi bilo pusto – „Život je more“ ili „Ne volim januar“, a zarad ponekih, poput – „Lagana stvar“, „Noć kad sam preplivao Dunav“, „Za treću smenu“ - slobodno je mogao izostaviti „Otilije“, „Ljudmile“,“ Acu-bracu“, a „Mirku“ posve zaboraviti.
Za dio publike možda malo preozbiljna „Galicija“, jedna je od rijetkih novijih pjesama za stati, razmisliti (kao nekada „Samo da rata ne bude“) a bez tragova patetike. Pasalo mojoj slavenskoj duši, baš kao i scena iz filma – zvuk harmonike („Zar to neprijatelj tako lijepo svira harmoniku?“ – „Nije neprijatelj, nego Rus.“). Ipak je deda lički bio tamo u zarobljeništvu, dok je drugi „dejstvovao“ iz pravca Soluna.
Zapamtih odakle su muzičari na bini (Kotor, Bečej, Inđija), no ne i imena, a bilo bi glupo prepisivati s drugih portala. U svakom slučaju, ostaje zapamćen zvuk saksofona. Za ovo ću već dobiti packe, ali ipak sam jedan od novinara lažnjaka (priznajem), koji će ipak, eto, napisati koji redak.
Publika i Balašević. Neki stari klinci znali su stare pjesme, neki novi malo jedne, malo druge. Promatrala sam lica, oči i nedostajala je razdraganost, sjaj, možda pokoja suza kojih je nekada bilo. Valjda neko drugo vrijeme, problemi, jedni umorni (letargični?), drugi uglavnom životno nezainteresirani prije nego što su počeli živjeti (bez uvrede) i na koje baš nešto ne računam (bila jednom jedna pjesma, jelte).
Za kraj – „Odlazi cirkus“, pjesma kojom se Đ. B. opraštao od nas 80-ih, ali kao što nikada nisam bila u cirkusu, ne računam životni cirkus, tako zahvaljujući kapetanu lađe (čitaj Hadžo), napustili smo brod uz zvuke „Slow motiona“.
Lijepa večer u našem malom gradu.
Danica Press, Kojoj ne bi bilo loše staviti misli u prazan hod

Set lista
1. Panonski mornar
2. Neki novi klinci
3. Ćaletova pjesma
4. Na bogojavljensku noć
5. Stih na asfaltu
6. Boža zvani Pub
7. Korzo (Ljerka)
8. Još jedna pesma o maloj garavoj
9. Miholjsko leto
10. Lađarska serenata
11. Galicija
12. Mirka
13. Namćor (poznatija kao Ne volem)
14. Provincijalka
15. Nedostaje mi naša ljubav
16. (Lakonoga) Otilija
17. Devojka sa čardaš nogama
18. Slabo divanim mađarski
19. Budimpeštanski sneg (Anita)
20. Poslednja nevesta
21. Čivutski vrt
22. Priča o Vasi Ladačkom
23. Bezdan
24. D-mol
25. Ringišpil
26. Aco-braco
27. Sin jedinac
28. Naposletku
29. Slovenska
30. Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
31. Život je more
32. Lepa protina kći
33. Neko to od gore vidi sve
34. Prva ljubav
35. Tisa (ili tamo neka Ljudmila :-) )
36. Remorker
37. Portret mog života
38. Ne volim januar
39. Slow motion
40. Odlazi cirkus...

[na vrh]