Dođu tako, ponekad, neke tamne ure,
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.

Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako,
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.

Zamišljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
a' teško mi nekako živjeti,
bez tebe,
stari moj.

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvjek poneki,
Mornar Panonski.

Ponekad napišem pismo,
adresu imam u glavi,
kažu zajedno više nismo,
Drug mi, u drugoj drzavi!

A nekad smo znali skupa,
Brzim, preko Bosne....
Na što je ovo izašlo, tri im matere rosne!

I tako svake noći sjetim se pjesme tvoje,
što mi vrijedi što znam,
da samo tuge postoje...

Popijem malo vina,
pa mi je nekako lakše,
princip je uvijek isti,
sve su ostalo... zna se...

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvijek poneki,
Mornar Panonski.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
al teško mi nekako živjeti,
bez tebe,
stari moj.


Rade Šerbedžija

A evo i jedne novije, jednu koju svi znamo!

Kad si na estradi, ko da si u Vladi,
svi misle da sve dobro znaš.
Što misli Severina, pa gdi je Nina
svi misle da sve dobro znam.
Pa koliko pije Jole, koji broj ima Đole
sve me kume i mole ko da znam.
Kakav je Gibonni…
Kad mu prorade hormoni…
Kao, neću reći, ja znam
tko spava s kim a tko spava sam.
Reci nam Šajo, pritom ne laži,
s kim si na ti i tko ti je najdraži.
A ja ne želim razočarati pučanstvo
pa ubacim par sitnica u svoje svjedočanstvo.

Kada radimo party za ekipu
najrađe zovemo Stipu.
Pa malo ribice i mesića na ražnju
i ništa nam ružno ne odvlači pažnju.
Kada radimo…

Primo piato, e basta dente,
Equa qa signor presidente
A Stipe kaže, bez formalnosti molim,
mi smo na ti i zato te volim.
Kažem dobro Tito, jer pali cigaru
ekipa bira viski u baru.
U poklonjen buket gleda moja stara
i Marko se dere gdi je gitara.
U mom vrtu nema novinara špijuna,
Stipe donese mandarine s Brijuna.
Sve je na mjestu, odmor, ništa pozor,
susjed je od naginjanja pao kroz prozor.

Kada radimo….

Riječ po riječ, od Istre do Buša,
tartuf, rakija, ražnjići, skuša.
Otvorenih ustiju poput dječaka
slušam vruće priče s Pantovčaka.
Dok žene u sobi gledaju goblene,
Stipe zatraži koji savjet od mene.
Pomognem frendu, pa savjet dam,
ja sam ipak iz naroda i svašta znam.
Dok nestaje sunca i cuge u baru,
ko štafetu u krug šaljemo gitaru.
Radimo bambus od vina i cole
Ide Azra, Valjak i na kraju Đole!

Ja nisam vidio Tita maršala,
nisam baš znao Franju generala,
ali zato se dobro znam sa Stipom,
stvarno mi je cool s tim tipom….

Kada radimo…..

eh nikako nisam uspio naci rijeci od saje a prvi mi je pao napamet

inace ona grupa se zove bombaj stampa i pjemu mozete downloadat s (link ima i na )

Nadam se da ce mi Djole Balasevic
oprostiti sto sam za ovu pojesmu
iskoristio njegovu muziku:

Moj stari radio,
tacan kao svajcarski sat,
prvi mi je javio da,
u Bosni je mojoj rat.

Bio sam momak vec,
al nisam tada dobio rijec,
sada cu je uzeti sam,
da kazem sta dobro znam.

U Bosni je ostala moja gitara,
sanjom i ja,
i raja stara sto bori se za,
sretnije dane,
da ponovo mir u Bosni osvane.

Opet ce biti i vina i pjesme,
vode ko led,
s Hadzine cesme,
kupace se,
i nasi klinci,
kosto smo mi,
Na Krivaji se kupali.

Studentske dane cu,
mozda i zaboraviti,
al Sarajevo,
moj drugi dom,
voljecu dok sam ziv.

Bascu kraj Miljacke,
hladne dive sarajevske,
i njene oci mostarske,
tu sam zavolio.

U Bosni je ostala moja gitara,
sanjom i ja,
i ljubav stara,
ljubila me,
ispod behara Sarajeva,a i Mostara

I opet ce Miljacka slobodno teci
stari ce most,
biti jos veci,
opet cu s njom sjesti u keca,
jos jedan krug,
od stanice do carsije.

Gorazde, Visegrad, Foca, Mostar, Sarajevo
mnogo toga poruseno,
al srce je ostalo,
I kada radio,
tacan kao svajcarski sat,
javi da je prestao rat,
da u Bosni je opet mir.

I tada ce ostati moja gitara,
sanjom i ja, i pjesma stara,
pisana jos za vrijeme rata,
na muziku mog Djoleta brata.

I opet ce cvjetat ljiljani zlatni,
proci ce znam dani ratni,
kad bude mir bice sloboda,
od Neuma gore do Broda

I tada ce ostati moja gitara,
sanjom i ja, i pjesma stara,
pisana jos za vrijeme rata
na muziku mog Djoleta brata.


Dakle, sta kazete?

Ako neko zeli, imam pjesmu u mp3
pa se javite po mailu.

Igor

e da...vidis dobro si se toga sjetio igore...imam je i ja na kompu u mp3 i evo bas sam je opet isao poslusati sad kad si vec spomenuo...moram priznati da me je ova prerada zlatana alispahica vec na prvo slusanje potpuno osvojila...jako lijepe i dobre rijeci...tako ljudske i istinite...usudio bih se reci sasvim u djoletovom stilu...meni je odlicna i kao sto si vec rekao ako neko hoce...saljem na mail

a ako se ne varam ima je i negdje na orgu za downloadat

E nisam naisao na link,pa ako nije bed...kad stignes.

Znate onu pjesmu (smatram vas sretnim ako je neznate ) od onoga cije ime nezelim izgovorit, pjesma se zove geni kameni... Uglavnom, ja sa drustvom napravila parodiju na tu muziku i u pjesmi, naravno, nisam ni dolu izostavila, a rafren mi ide... geni, geni crveni, ðole gori u meni...
Trebate je cut, nije sto je moja ali stvarno dobro zvuci

to je ta ... oliver pjeva...remake stare pjesme koju djole spominje u svojoj 'svirajte mi...'

Da ne otvaram novi tipic....ne znam koliko je ovaj prikladan, ali evo...ipak se o tome tu pisalo...

Jesen Stize dunjo moja

Čudesna muzička i životna melodija banatske ravnice...

Negde u Banatu, 1914... troje mladih ljudi, Sava, Petrašin i Marija, odrastaju zajedno. Pre nego stigne da se dogodi ljubav Save i Marije, počinje I svetski rat. Sava i Petrašin mobilisani su za vojsku Austro-ugarske monarhije...

Rat je završen. Sava se vraca kuci. Petrašin je vec u selu, doživotno obogaljen ratom u kojem je učestvovao bez svoje volje. Ostvaruje se ljubav Save i Marije. Ali, siromaštvo u kom Sava živi ih razdvaja. Razočaran novim neuspehom, Sava ostavlja Mariju i napušta rodno selo i odlazi preko reke u varoš.

Uskoro nalazi posao u mlinu bogatih Granfilda, ugledne i stare alzaške porodice. Kad se u Savu zaljubi Anica, mlada naslednica Granfildovih, njen otac iznosi Savi predlog koji bi mogao da mu promeni život – ukoliko prihvati brak sa Anicom. Sava ce brakom sa Anicom, postati i naslednik velikog porodicnog bogatstva...

Nesiguran u svoju odluku, Sava još jednom krece na put do rodnog sela, željan susreta sa Marijom. Ona je, medutim, umrla radajuci njegovo dete, koje sad raste u kući Petrašina, Savinog kuma i najboljeg druga, koji se nikad nije pomirio sa neuzvraćenom ljubavi koju je osecao prema Mariju...

Obojica, obeleženi ratnim iskustvom i nesrećnim ljubavima, Sava i Petrašin nalaze se izgubljeni u sopstvenom životu, pored male Dunje, koju obojica smatraju svojim detetom...

Vise detalja i galerija slika.........http://www.first.co.yu/filmovi/jesen-stize-dunjo-moja/