Ono preksinoć nije bio koncert, već zbor starijih razreda zagrebačkih osnovnih škola i mlađih razreda zagrebačkih srednjih škola. Jebemti. Mislio sam da sam zalutao. Ajde dobro, bolje da dječica slušaju Arzu nego Coloniju ili Škoru, ali bojim se da će im, kad ih fruka prođe, kad malo odrastu i dobiju cushy government jobs, do ušiju dopirat samo jutarnja prognoza na radiju. A o prostoru između ušiju i da ne govorim.
Možda bi se to i podnijelo da svirka nije bila... hmmm. Nikakva. Je, Leiner je dobar bubnjar, ali gitarist je izabran protivno svakom pravilu three-piece benda kasnih 70ih i ranih 80ih. Ili, što je Niče mudro reko: A zašto on svira solažu u pjesmi? Kad si ti u Azrinoj pjesmi čuo onakvu solažu?
Tapping solo, jebote, tapping solo u Johnny budi dobar. I to još na onom Ibanezu sa rupom koja glumi ručku. Heuuloooouuuu?
A lik u uskoj majci crnoj bez rukava. Svit đizs!
Chuck Berry bi dobio hertzklop da je to vidio. A i Džone se sigurno umeškoljio nešto u onom svom penzionerskom utrhtskom kvartu.
Žan Jakopač je meni inače skroz oke lik. Ono što je radio sa ShoMazgoon! je meni odlično, zaista. I ovo je prvi put da vidim da bas svira?! Nekad je gitaru sviro u Pozdravu Azri, ne? Što se i osjetilo, jer je nabijo po basu ko da gitaru svira
A glede one opaske Buljo, o Maxu Juričiću... Meni je ona njegova verzija sa Tributea dobra. Jebiga. Jest da je promijenio i melodiju malo, nadogrado ju harmonijski.... Ali funkcionira.
Nadalje, izbor pjesama. Ono. Bljak. Isfurani klasici za sve. Nikad na tim koncertima neću čuti ono što zaista želim - Flash, ili Naizgled lijepa ili neke stvari koje Štulića zaista čine važnim autorom... A ne ove kvazi cool intelektualne terkeljaže na koje se mularija pali.
I zašto sam ja išo, pitate se. Pa eto, da čujem na šta to liči. Ovo mi je bio prvi Pozdrav azri nakon sredine 90ih. Jer sam, jedared, kad sam bio uzrasta one populacije iz Boogalooa, bogami i mlađi ustvari, ja gledo Pozdrav Azri sa Pađenom i Šojatom. Znači onom dvojicom koji su sa Đonijem bili od '84 do kraja. Em što je to bilo opravdano istorijski, bilo je to i svirački i pjevački opravdano. Pađen je zaista dobro znao otpjevat te pjesme. A i dobar je gitarista, samo bog će ga znati zašto se svakih par godina upusti u neki ljigav projekt
I napriča se ja, bog zna jesam li išta pametno reko
Zaklučak je: Đonijev kult danas nije baš na čvrstim nogama, precijenjen je, krivo shvaćen i od onih koji su fanatici za njim kakti, a Leiner pokušava zaradit na tom kultu i bože moj... I ja bi isto na njegovom mjestu.
Fascinaciju ću prepustiti mlađima, osim ongo dijela Đonijevog opusa koji sam spomenuo. U ovom životnom stadiju više me zanima tužuna sudbina u Ćelbića Bibe...
:-D
P.S
Nadam se da će jednog dana na primjemne ispite za FFZG ubaiti i slijedeće pitanje:
Što je po vama najveća vrijednost cjelokupnog stihovnog opusa J.B. Štulića? Što mislite, zašto je on bitan za modernu kulturu i društvo Hr i ostalih ex-yu prostora?
Dao bi 5 godina života da mogu čitat te odgovore
