[povratak]

by malimis

Valentinovo

 Na sto prvo pomislim kada se sjetim Valentinova?

 Sjetim se svih ovih dosadnih reklama kojima nas obasipaju. I shvatim da za mene to Valentinovo bas i nema neko znacenje. Je, lijepo je taj dan provesti uz voljenu osobu, pokloniti neku sitnicu i ne misliti na komercijalnu stranu tog dana ljubavi...

 Ali ipak sam ja za one neke druge poklone koji se poklanjaju svakog dana i koji najcesce bas i nisu opipljivi...

 Sjetim se nekih kuhanih krumpira izrezanih u obliku srcheka koji su me dochekali nakon jednog napornog dana na faksu...
 Sjetim se jednog cvijeta u tegli, zamotanog u novinski papir, poklonjenog iz nekog potpuno smijesnog razloga :-)
 Sjetim se onih beskonacno dugih razgovora.
 Ispijenih boca vina...
 Dugih setnji u tisini... u onoj ugodnoj tisini... ruka u ruci i samo odjek nasih koraka niz tamo neku ulicu u kojoj su jednom sadili lipu...
 Snova koje smo sanjali...
 Ali to nema nikakve veze sa nekim «velikim datumima».

 I onda... onda ta sjecanja njezno spremam u onu ladicu koja se otvara samo u nkim rijetkim trenucima... i vracam se u danas...
 Cujem neki glas koji govori:

 “Ekspresni vlak za Pariz: Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl, Pariz, polazi sa cetrnaestog koloseka, drugi peron lijevo...
 Ponavljam: Ekspresni vlak za Pariz: Pula , Trst, Milano, Torino , Grenobl, pa napokon Pariz, polazi sa cetrnaestog koloseka...”

 Ako imate nekoga... nadam se da ce taj netko sjediti u ovom vlaku s vama...
 A ako nemate... e pa onda vam zelite da ga upoznate na putu...
 I ne zaboravite da mozda trebate sici s vlaka ne u Parizu... nego... u Milanu npr... al’ to ce vam tam-tam reci u pravom trenutku ;-) Samo ga morate slusati.
 I nemojte da vam samo ovaj jedan dan u godini bude Valentinovo.
 zaljubljujte se svaki dan... u istu osobu naravno...

malimis