[povratak]

Zagreb 14.12.2002.

by malimis

Zagreb te voli (drugi dan)

 Slijedeci je dan protekao mozda u jos vecem uzbudjenju. Ponovo smo se nasli na istom mjestu. Atmosfera je bila mozda jos i jaca nego protekle veceri. Prva je vecer bila kao san... nesto sto se nikada nece zaboraviti... A u ovoj drugoj veceri smo postali svijesni, i Djole i mi, da nam se to stvarno desava... Da smo ponovo zajedno i da tu tvrdjavicu nece nitko nikada srusiti... to im je izvan dometa.
 Ovoga puta prva je pjesma bila “Noc kad sam preplivao Dunav”... Nastala je opca euforija.
 I tu vecer ponovno su se na pozornicu nasukavale boce sa zeljema i svatko je od nas dosao na svoje... Palile su se prskalice, upaljaci, letili baloni... Cak je i Djole iz publike uzeo jednu prskalicu i drzao je s nama.
 Sevdalinka je bila jedna od onih pjesama koja je izmamila najvise suza...
 Nakon svake pjesme slijedio je i neki govor, koje se bojim prepricati svojim rijecima jer ne bih to znala reci onako kako je to Djole rekao.
 Ovaj je koncert trajao jos dulje od prvoga. Pred kraj koncerta Djole je rekao: “Ma ne mogu jos otici...” i otpjevao jos nekoliko pjesama.
 Vec tradicionalno zadnja pjesma na oba koncerta bila je “Odlazi cirkus”
 Tijekom te druge veceri pozornicom je prosao i neki covjek koji je nesto gledao i trazio, mislili smo da provjerava kablove... poslije smo saznali da je netko javio da je u dvorani postavljena bomba.Na srecu bila je to samo neslana sala nekoga kome nije uspijelo da nam pokvari vecer... koncert nije ni na trenutak prekinut.
 Svi ti osjecaji koji su nas ispunili tijekom ova dva koncerta biti ce u nama zauvijek.
 Zagreb te voli... i ti volis Zagreb... i nikada neces biti stranac u nasem gradu... nema sanse, sta ti je...

malimis