|
[povratak]
Novo Mesto 22.10.2004.
by malimis
Ako mi je ikada pisanje izvjestaja s koncerta bilo tesko onda je to sada. Prije pocetka koncerta netko je spomenuo Ankaran i rekla sam da je Ankaran neponovljiv… mozda bih sada povukla tu svoju izjavu.
Kada sam bila mala voljela sam citati bajke. Pred ocima bih tada imala cijeli jedan mali svijet i uvijek sam se nadala kako ce jednom netko mahnuti carobnim stapicem i kako ce ta bajka postati stvarna… mislim da je jucer netko mahnuo carobnim stapicem i ispunio mi zelju.
Kada smo usli u dvoranu i kada smo sjeli samo par metara od stage-a a ispred nas nije bilo ni ograde ni redara bilo je dovoljno da budemo sretni. I onda u jednom trenutku ne znam od kuda, ne znam zasto ali Djole je dosao do publike koja ga je okruzila u sekundi. Djelio je potpise, malo popricao, slikao se s nama… i valjda je vec nepisano pravilo da se u svakoj bajci mora pojaviti neki zlocesti lik koji sve pokvari… u ovoj je to bilo par izdrogiranih i pijanih likova koji su ga malo izgnjavili pa je covjek odlucio maknuti se od nas (njih).
Ali svejedno… hvala ti Djole na onome: “Meni su Remorkeri zakon!” ;o)
Koncert je poceo oko 19.45 (par minuta gore, dolje) a cijeli band nije dosao kao uvijek negdje iz back stage-a nego su usli kroz sredinu dvorane, prosavsi kraj publike. Njih 11 (standardna postava + harmonikas Andrej koji je unio jos jednu svijezinu u cijelu pricu).
Pocelo je veselo (a mi smo morali sjediti)… ovim redoslijedom:
- “Ja Vas, kanda, znam?”
- Caletova pesma
- Neki novi klinci
- Ne volim Januar
- Boza zvani Pub (tu smo jaaaako mislili na jednog bebacha koji je ostao u Zagrebu ;o))
- Ljerka (iliti Korzo)
- Svirajte mi “Jesen stize Dunjo moja”
- Lepa protina kci
- Baby Blue
- Jos jedna pesma o maloj garavoj
- Slovenska
- Olivera
- Ladjarska serenata
- Aco braco
- Devojka sa cardas nogama
- Slabo divanim Madjarski
- Otilia (iliti Lakonoga)
- Maliganska
- Boze, Boze
- Prica o Vasi Ladackom
- Ringispil
- Civutski vrt
- Hej, haj bas nas briga
- Ne lomite mi bagrenje
Jedna Optimistica ga je trazila slijedecu pjesmu i rekao je da kada bi morao izabrati jednu pjesmu kao najdrazu da bi vjerojatno to bila ta…
- Portret mog zivota
- D-moll
Ovdje je otisao sa staga-e ostavljajuci nas uplakane, nasmijane, sretne, sjetne… mislim da je intenzitet osjecaja na ovom koncertu bio vise nego nekoliko stupnjeva veci nego inace. A inace je jak… neprevodivo u rijeci definitivno…
Vraca se, i publika (napokon) ustaje i pljeskom ga docekuje… I ne, nismo vise mogli izdrzati… vise nitko nije ni pomisljao da sjedne. Prestrasili smo na trenutak redare probivsi se do samog ruba stage-a… NAPOKON! :o))
- Za trecu smenu
- Mirka
- Oprosti mi Katrin
- Namcor
- Sin jedinac
- Remorker
- Odlazi Cirkus
Kraj bajke? Definitivno ne… mozda zapravo tek pocetak…
Oprostite mi kaj sam preskocila pisati o svemu sto je Djole pricao, o tome kako je svirka zvucala i ostalim slicnim stvarima ali ja sam jos uvijek ispunjena takvim osjecajima da sam stavila misli u prazan hod i sanjam… lavove, velike, zute… kako se maze… ;o)
Hvala ti Djole!
I da... Jedno posebno hvala Bugi na jednom posebnom potpisu poprecenom setnjom po stage-u. |