nemam obicaj ovakve stvari ostavljati ali jednostavno promatranjem svijeta oko sebe, nek za svaki slucaj bude tu...ako nista drugo meni ce dobro doci da to procitam svakih par mjeseci...

Za svu djecu koja su rodjena
70-tih i 80-ih !!

Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.


Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte i Coca cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga


Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !


Padali smo s drveća, znali se posijeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!


Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!


Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!


MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali

predobro definitivno

ma je da. samo nebi sad voljela bit klinka. klinka u ovim vremenima.

splico kasno pali ali :

http://www.dugirat.com/content/view/3263/

uglavnom, zadnja recenica objasnjava da se radi ipak o nekim ranijim generacijama nego onih iz 80ih (cast iznimkama i neopreznima)

p.s. edo sicas li se odakle si ovo kopira?? u svakom slucaju tekst je isti, samo se u nijansama razlikuju (izbacen dio koji zapravo govori o dugom ratu i prevedene su neke rijeci s "dalmatinskog" na "zagorsko/zagrebacki ili sta ti ga ja znan koji vec"). ili je prevodjeno vice versa?? samo mislin da je ovaj tekst ipak original

neki kruzni mail je bio cini mi se...