Wille Nelson je rekao da on ima samo dvije pjesme ustvari. Jednu sporu i jednu brzu
E, ovo bi se moglo primjenit na Dylana, pogotovo u zadnja 3 albuma...
A ovaj je, čini mi se, bolji od prethodna 2... (sa obzirom da se ovo već počinje shvaćati kao trilogija - malo izlizano, ali fakat se stječe takav dojam)
Vrlo ukusno, odmjereno, low-profile, gotovo skromno... Pogodno za noćni jam... Zbog čeg sam dočekao rane jutarnje sate noćas, sve dok mi kabl nije riknuo...
Workingman's Blues ima zaista predivnu progresiju, a Rollin' And Tumblin', u koliko je god inkarnacija čuo, uvijek ima isti mojo... Prejako...
Poetske strane se čak neću ni doticati...
Kako god, fascinantno je vidjeti nekog u ovako kasnom stadiju karijere da proizvodi ovakve albume, ne izmišljajući toplu vodu, a sve pršteći od ujverljivosti... Cheers Bob.
@SkyWalker:
Somedey Baby je prastara stvar, originalno, čini mi se, od Lightnin' Hopkinsa. Bezboj puta obrađivana, čak i dorađivana, potraži još koju verziju na netu... U nekim varijantama se zove i Worried Life Blues mislim... A ponegdje i Trouble No More...