I tako dode osam,minuta prije,minuta kasnije,skroz nebitno.Pocne carolija,i traje,traje...I da nema slucajno nekih karata zaljepljenih za vrata sobe (znam,znam,i sebi sam bas ponekad k'o one curice koje se vidaju u nekim tinejdzerskim komedijicama) 'ko bi ga vise i znao koliko je bilo tih trenutaka oko osam...minutu prije,minutu kasnije.Skupilo se vremenom.Ali,uvijek kada u to vrijeme,na tom mjestu pogledam pored sebe,tamo nema one koju volim.Nju to bas i "ne zanima" i malo joj je "dosadno".
I tako...Al' ne brinem puno,znam da imam Vas.Ne vidim Vas bas uvijek,ali znam da ste uvijek tu...

Mda... nate stacu vam ja rec, nij vam to ni tako lose. Ja sam vec dvaput bio na Balasevom koncertu koji bi bio super savrsen i sve... samo da nisam jos morao oko nje se brinut. Mislim, kad sam na Djoletovom koncertu, on preuzima 100% moje paznje. A kad sam sa nekim djevockheto, onda pak to jvojche zauzima 100% moje paznje. I kako god da okrenes, uvijek netko ostane kratkih rukava. Ili Djole ili djevojche :-)

Tako da sam ja zakljucio kako s Djoletom treba postupat isto ko sa pivom. Jebatga, kad se idem napit pive s frendovima onda jednostavno ne vodim neko simpaticno djevojche sa sobom. To meni nejde skupa i qvit. :-)

A druga stvar... znate ono "svako vreme ima svoju boju". E, pa za mene vam vrijedi "svaka ima svoju pjesmu"... I onda se jednostavno glupo osjecam kad svira Provincijalka i ja se sjetim nekih stvari koje zasluzuju biti davno zaboravljene... a nalazim se pored neke divne djevojke pored koje se nebih trebao sjecati takvih stvari...

Ona koju voles ti je uvek u srcu , zato ne mora biti kraj tebe.

e Cane care, to su rijeci hvala ti... to je meni trebalo...

inace sto se tice njega ili nje na koncertima tu se slazem s misem. pokusati tu ljepotu prenjeti na njih bilo bi jako tesko. balasa slusam godinama, malo i pomalo sam se navlacila na 'njega' da bi sve kulminiralo odlaskom na visesatni koncert.
kad pokusam gledati sa strane, mislim da stvarno moras biti veliki fan, za izdrzati koncert od cca 4,5 sata... nije to lako, a onima koji ne mogu, ma, nije im za zamjerit... sve to dolazi s vremenom pa mozda tako i njihov odlazak na koncerte s nama

Kada sam pocela citati ovaj topic, vec sam u glavi razmisljala o tome kako cu vam se izjadati kako ni ja nikada nisam bila na kocertu sa onim kojeg volem, jer se nekako uvijek poklopi da naletavam na tipove kojima nas Debeli bas i nije napet.
Al onda sam procitala Nickov post i mislim si: da, mozda je tako i bolje! Slazem se u potpunosti sa tim da se na koncertu zelim 100% koncetrirati na ono sto se dogadja na stage-u! Ali jos vaznije, sa tim da bi se sigurno fuj osjecala kada bi krenuo npr. Ne volim januar, a ja prebacim film na neku klupicu, jednu gitaru i jedan predivan osmjeh, ili krene Caletova, a ja sam vec u drugom filmu, na jednom kaucu pred tv-om, u najtoplijem zagrljaju na svijetu... A svo to vrijeme pored mene na koncertu stoji "On", gleda me svojim toplim okama i ne sluti kakva se drama odvije pod mojom jaknom...
Opet, sa druge strane, ja sam velika zeljka znatizeljka i lagala bih kada bi rekla da ne bih i to iskustvo htjela u svom dzepu!!

Witch.
Bilo bi sasvim besmisleno na nemamo svoje tajne u takvim trenutcima.Imao sam slicno iskustvo kad ja nisam bio taj koji to može razumeti taj trenutak povezivanja sa debelim. Ne treba to uzimati k srcu jer takvi su to trenutci tih dragih nam osoba na koje mi ne mozemo utecati .To je samo njihovo ali možda sa vremenom postane zajednicko.

ja se u ovom slucaju potpuno slazem s nickom...mada on to vec zna ali eto da i vi znate...svaki detalj koji je napisao je istinit ko da je i moj...istina bog ja nekako uz to imam srecu da imam djevojku prekrasnu koja ne zahtjeva paznju na koncertu jer zna da sam inace uvijek tu za nju...a ona je na koncertu samo da bude blizu kad krenu pjesme koje podsjecaju samo na nju...puno je takvih...isto tako kad dodju one koje podsjecaju na prosla vremena nekako uspije ne mijesat se u moje osjecaje...samo je tu pokraj kao sjena podrske i ljubavi...i sto reci...posvecen sam djoletu ta 4 sata 101% ... uvijek...a ona je tu poslije...strpljiva sjena koja zna kolko to sve meni znaci...

(inace me ne bi ni pustila da se ovolko druzim s ovim remorkerkama:lol:)

i naravno remorkeri i jos par likova (nick;)) koji su stalno tu u prvim redovima...svi zajedno uvijek...ma to je...ma sto ja vama pricam uopce pa znate vi to i sami kako je...

E Pub da ja mogu biti svojoj devojci sta je tvoja tebi.Sve bi dao.

[/b]Ovdje je previše pesimizma. Sjetite se samo Igora i Marijane iz Osijeka ( Zg, 13. 12. 2002.) That's so romantic!!!

zamislite samo..koliko je na koncertu ljudi.. pa svako ima bar par slika što mu se motaju kroz maglu po glavi.. znaš, ono.. "..skupljala je snagu da mi izusti to prokleto.. odlazim.. a baš na radiju svirala .. ja nisam luzer.. bah, ironije.." il'...."Sluèajno šetao njenom ulicom, opet brojao onih sto-dvijesto koraka..mada sam sa sigurnošæu znao da je šezdesetipeti kod onog stabla gdje sam je pitao dal' bi htjela sa mnom.. " Eh..koliko romana bi se moglo napisati..

Ma.. fala svima na društvu za vrijeme koncerta, al neæu da se koncentriram na nikog dok sam tamo.. baš neæu

I da..ne znam i nisam baš siguran dal' bi mi se desila ova ljubav, da nisam izgubio staru.. heh

hehe.. još kad kameru užicam od nekog.. uff.. doguram malu baèvicu pive ispred bine i ne mièem se do kraja..

ok samo cuvaj jedno mjesto i za mene...i naravno...jednu slamku s cca 7 cm kvadratnih otvorom

evo me ljudi odma privukla ova tema.
Malo ste pesimisticni, lijepo bi bilo kad bi s onim kojeg volem bila tamo... ali i bez toga je fenomenalno. ZABORAVILI STE DA JE ÐOLE ONAJ KOJEG VOLIMO!!![b] [/b]

Ma kakav pesimizam!!! Ja ovdje ne vidim nikakvog pesimizma. Možda malo sjete ali one pozitivne. Znaš ono... kada na prošlost gledaš sa osmijehom na licu

slazem se da je na nekim koncertima bolje biti sam..cak i ako je par tisuca ljudi oko tebe, ipak si sam.. ali ipak.. lijepo je kad te neko mokru do koze i promrzlu obgrli na jednom igralistu koprivnickom.. jer tad, cak i ako je "on" ne svira, ti cujes "..zagrli me oko vrata, oluja se dize.."