malo slikica, za one koji nisu bili da dodju
| Remorkerski forum http://www.remorkeri.hr/forum/ |
|
| Sarajevo http://www.remorkeri.hr/forum/viewtopic.php?f=8&t=1066 |
Stranica: 1/2. |
| Autor/ica: | Tisina [ ned stu 26, 2006 11:51 pm ] |
| Naslov: | Sarajevo |
malo slikica, za one koji nisu bili da dodju
|
|
| Autor/ica: | patriot [ pon stu 27, 2006 12:43 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | pearl [ pon stu 27, 2006 2:50 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | denny [ pon stu 27, 2006 10:40 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Tisina [ pon stu 27, 2006 11:09 am ] |
| Naslov: | |
a ponude? pa mozes uvijek pogledati na te a o smjestaju, izlascima kulturnim desavanjima ovdje |
|
| Autor/ica: | Borko [ pon stu 27, 2006 12:21 pm ] |
| Naslov: | |
ima lijepih slika i jednom cu sigurno doc u sarajevo, pa na dunav i jos neka mesta.... al' edo ce poludit na format slika |
|
| Autor/ica: | edo [ pon stu 27, 2006 1:23 pm ] |
| Naslov: | |
edo je obrisao sve sire preko 640...kao i uvijek 
alma samo nikako da zapamti...ali da bi trebala trazit neku proviziju za promociju turizma...trebala bi... 
|
|
| Autor/ica: | patriot [ pon stu 27, 2006 11:03 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Tisina [ pon stu 27, 2006 11:29 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | patriot [ uto stu 28, 2006 12:42 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Tisina [ uto stu 28, 2006 10:53 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | ElwoodBlues [ uto stu 28, 2006 12:48 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Tisina [ uto stu 28, 2006 12:58 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Tisina [ sub pro 02, 2006 5:40 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | kerol [ sub pro 02, 2006 6:37 pm ] |
| Naslov: | |
Puuuno lijepih slika 
Bravo 
|
|
| Autor/ica: | budalica22 [ pet pro 08, 2006 9:45 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | cinik [ uto sij 30, 2007 1:35 pm ] |
| Naslov: | |
maznucu ti ovu pitu savijacu  ma mi se ucinaje da je od Jabuke
|
|
| Autor/ica: | Tisina [ ned srp 08, 2007 2:35 pm ] |
| Naslov: | |
covjek bio prosle sedmice u Sa Moja priča o Sarajevu Uvod Sarajevo, kažu broji oko 400.000 stanovnika, razvija se u dolinama rijeka Miljacke, Bosne i Željeznice, okružen planinama Jahorinom, Treskavicom, Visočicom, Bjelašnicom, Igmanom, Trebevićem i Romanijom. Mnogi su pisali o Sarajevu i zaključili da onaj tko dođe jednom u Sarajevo teško se može rastati od njega. I moj zaključak je isti. Kad sam napuštao Sarajevo, prije tjedan dana, tijekom putovanja u autobusu pokušao sam napisati dio svojih doživljaja koji su bili još tako živi. Međutim, ceste su bile takve da se autobus neprestano treskao pa sam ubrzo nakon općeg doživljaja ostale stvari stavio samo u skicu. Tako da u ovom postu najprije iznosim opći dojam, napisan prije tjedan dana, i razradu skice koju sam danas složio do konačnog oblika. Opći dojam (nedjelja, 1. 7. 2007.) Ovaj grad je takav da jednostavno odmah zahvati rubne dijelove srca, a onda lagano polagano pronađe svoje mjesto u njegovom središtu ostavljajući neizbrisiv trag. Pišem ovo dok napuštam Sarajevo i dok je sve još svježe u meni. Već osjećam da mi nedostaje. On je poput ljepotice u koju se čovjek zaljubi i onda ne može prestati misliti na nju. Ne znam je li kriva Miljacka, ili je kriva Baščaršija, možda Skenderija ili Kovači. Ili nešto sasvim drugo… ne znam, ali znam da postoji nešto što se ne može izreći, a što tiho poput sata otkucava s druge strane srca ritmovima koje samo ovaj grad zna proizvesti. I dok sam šetao ulicama Sarajeva, dok sam upoznavao njegovu dušu, našao sam mnoge sličnosti sa svojom. Ono što je naizgled nespojivo, živi u njemu savršeno jedinstveno kao da drugačije nije ni moguće. Dovoljno je krenuti od Sebilja pa ući u Sarače te Ferhadijom sve do Vječne vatre… to je jedan poseban duh, to je jedno posebno oličenje stvarnosti koje se ne može imenovati, a koje kao čuvar vremena svakim danom bilježi nove trenutke pune živosti uz koju i najumornije duše pronalaze polet i zadovoljstvo samim tim što su tu. Da, tako doživljavam Sarajevo. Dovoljno je udisati taj zrak, dovoljno ispijati kavu negdje na Baščaršiji i jednostavno biti dio tog ozračja kojeg nije moguće kopirati, premjestiti pod neko drugo podneblje. To je za mene Sarajevo. Predpriča Kroz Sarajevo sam prolazio i ranije, ali ovo je prvi put da boravim u njemu, da nije samo u prolazu. A svaki moj prolaz kroz Sarajevo, vezan je, na neki način, za moje ljubavi. Čudno je kako se to poklopi. Ništa u mom životu tako ne povezuje moje ljubavi kao Sarajevo… S druge strane, odmalena u meni na neki način i živi duh Sarajeva. Odrastao sam uz muziku sarajevskih grupa, u njihovim pjesmama pronalazio sebe. U tom nalaženju u mojoj duši se jednostavno nešto sagradilo, nešto što sam prepoznao samo u ovom gradu. Bliskost. Dolazak Put u Sarajevo bio je poslovni (išao sam s još dvije osobe), a nakon dva dana pretvorio sam ga u privatni. Jer to mi je i bila namjera, kad se obavi posao, da ostanem i upoznam grad. Tako sam 'doletio' u srijedu, 27.6.2007., oko 22.00 sata na Međunarodni aerodrom Sarajevo. Po dolasku, uključio sam mobitel, dočekala me SMS poruka (… Sretno na putu. Tvoje riječi. Čuvam u srcu… Mali osmijeh…). To je, zapravo, bila prva SMS poruka od meni neopisivo drage osobe. I dogodilo se da me dočekala baš u Sarajevu… Na aerodromu su nas čekali Alen i Mirsad. Dovezli su nas do hotela, odlučili smo popiti zajedničko piće pri čemu sam po prvi put pio kavu u Sarajevu. Kad smo se rastali, bilo je kasno navečer, s prozora hotela promatrao sam grad pod svjetlima u dolini. Sarajevo. U srcu grad. Drugi dan Četvrtak, 28.6.2007. Trebalo je obaviti posao u Kaknju. Krenuli smo ujutro, ali smo negdje u Vogošći naišli na veliki zastoj. Dogodila se prometna nesreća i usljed toga promet na cesti je bio znatno usporen. Nastala je velika kolona. Kasnili smo oko sat vremena s obzirom na dogovoreni termin. U Kaknju smo proveli gotovo cijeli dan. Bilo je interesantnih trenutaka. Posebno mi je ostala u sjećanju lokomotiva na pogon ugljenom koja je prošla tračnicama tamo negdje od rudnika ugljena prema termoelektrani. Žao mi je što je nisam uspio zabilježiti fotografskim zapisom, ali ostala je u meni slika. Kao u starim filmovima. Crni dim suklja iz dimnjaka lokomotive dok ona lagano klizi tračnicama u određenom smjeru. Dojmljivo. Navečer, poslije obavljenog posla, uputili smo se prema Sarajevu. Ugošćeni smo na Grbavici, probati bosanski burek sa saća. Bilo mi je interesantno da se kupuje na dekagrame. Nakon toga šetnjica Baščaršijom. Dok su ostali otišli na ćevape kod Hodžića, Alen i ja smo prošli cijelu Baščaršiju probijajući se kroz gomilu ljudi. Kasnije smo se ponovno svi skupili i probali sladoled u slastičarni Egipat negdje na Ferhadiji. Bilo je puno doživljaja za jedan dan. I SMS poruke osobe koja me pratila svojim riječima svih dana u Sarajevu. Treći dan Petak, 29.6.2007. Ujutro dogovorena kavica s prijateljem Stjepanom u Holiday Innu. Započinje moj privatni posjet Sarajevu, posjet kojim sam želio upoznati dušu ovog grada. Nakon kavice vraćam se u hotel, razdužujem sobu. Moja ekipa vraća se avionom doma, a mene ostavljaju na autobusnoj stanici. Ima jedna interesantna priča s taxijem. Naime, vlasnik hotela naručio nam je taxi, koji su najavili za 4 minute. Zbog kratkog perioda dolaska taxija, odlučili smo to vrijeme prestajati na suncu. Međutim, prošle su 4 minute, prošlo je 8 minuta, 10 minuta i više. Prolazili su razni taxiji, ali ne onaj naš. Vlasnik hotela je ponovno nazvao taxi službu i ljutitim glasom očitao im lekciju obećavši da više nikad neće tražiti njihove usluge. Napokon dolazi taxi. Ali ne, vlasnik hotela ga tjera, ne želi da taxi izvrši uslugu, na što vozač odgovara da nije njegova krivica nego da je do centrale. Ali ipak, ostaje bez naručenog posla. Nama je bio osiguran privatni prijevoz od strane samog vlasnika koji je tu uslugu besplatno organizirao za nas. Mene je trebalo ostaviti na autobusnoj stanici, a to je i učinjeno, ali vozač je skoro zaboravio da imam torbu odostraga, pa je nastala malo smiješna situacija. On je kretao, a ja otvarao prtljažnik. A onda se sjetio. Na autobusnoj stanici kupio sam kartu za natrag u Zagreb. Netko mi je ponudio uslugu prijevoza. Prihvatio sam. Dovezao me pred pansion u kojem sam prethodnog dana bio s Alenom radije provjere smještaja. I tako sam se smjestio u Fočin Han, blizu Sebilja. Ostavio sam stvari i krenuo do Katedrale. Tamo sam se dogovorio naći se s Almom. Almu poznajem od ranije, to je jedna posebna priča. Iz situacija druženja s njom rodila se i ideja da otvorim blog, tako da je ona jedan od krivaca što ovaj blog postoji. Ukratko o Almi. To je osoba kroz koju možete upoznati dušu Sarajeva. Ako znate nju, znate Sarajevo. Sve ono što jest Sarajevo to se nekako savršeno uklapa u nju. Imao sam sreću upoznati je u životu, a kroz nju sam upoznao i mnogo toga, i stvari i osoba, koje su već sastavni dio mog života. S Almom sam otišao do 'Izloga'. Dakle, to je neki kafić koji se službeno uopće ne zove tako, ali ga svi zovu tako, na Obali Kulina bana, uz Miljacku. Tamo sam upoznao i Tomi, vrlo vedru i zanimljivu osobu, tako da je u meni duša Sarajeva postaja sve prisutnijom, Sarajevo sve bliskije… U Izlogu sam vidio i druge poznate sarajlije. Vidio sam Dinu Šarana (Letu Štuke), Harija Varešanovića (Hari Mata Hari). Tijekom boravka u tom kafiću, Alma je pozvala i Mustafu Čizmića Čizmu, basistu grupe Bolero. To je za mene bio poseban događaj, prvi put sam upoznao nekog člana grupe Bolero uživo. Malo zatečen situacijom, zadovoljan svim što mi Sarajevo nudi, jednostavno sam se osjećao prekrasno. To je već bilo puno događaja u jednom danu. Ostatak dana sam proveo na ulicama Sarajeva. Puno sam obilazio okolo, slikavao, upoznavao se sa sadržajem, htio sam da mi Sarajevo ne bude stran grad. I uspjelo mi je u tome. Našetao sam se mnogo i proživio jedan predivan sarajevski dan. Četvrti dan Subota, 30.6.2007. Gotovo cijelu subotu sam proveo na ulicama Sarajeva. Bio sam toliko zadovoljan samim tim što sam tu da nisam uopće osjećao nikakvu glad ni žeđ. Čudesna situacija. Zaljubljenik u Sarajevo. Jednostavan očaran situacijom da se nalazim tu. U Sarajevu. To mi je bilo dovoljno. Usto, kao i prethodnog dana, razmijenio sam puno SMS poruka s mojom dragom zagrepčankom. Ona me pratila svakog trenutka. Ona i Sarajevo, pomiješani u mislima. U Sarajevu se tih dana održavao i nekakav sajam knjiga. Kupio sam kartu Sarajeva i još dvije knjige, obje o Egiptu. Na tom mjestu uočio sam i jednu statuu na postolju koje piše: Multikulturalni čovjek izgrađivat će svijet. Očaralo me. To mi je bio kao nekakav znak kozmopolitizma kojeg i sam osjećam u sebi. Prepoznavanje. Bliskost. Sarajevo. Kao da je otpočetka moj grad. Dan se pružao preda mnom. Miljacka. Baščaršija. Predjeli grada bliže centru. Dojmilo me se i Vilsonovo šetalište uz Miljacku. Malo izvan centra, stazica uz Miljacku i prirodno okruženje, prelijepo zelenilo i mir. Navečer sam u Izlogu upoznao još i Harisa te Jasminu. S Almom, Tomi i Belmom išao sam na motorijadu u Ilidžu. Prelijepa noć. Uslijed svih doživljaja u gradu, više nisam imao potrebu izgovoriti niti jednu riječ. Kao da je sve samo po sebi jasno. Samo sam želio upijati zrak koji sam disao, dane koji su bili kao poklonjeni… Prije rastanka s ekipom, Tomi nas je odvezla na vrh jednog brda odakle smo promatrali grad u dolini. Okupan noćnim svjetlima. Očaravajuće. Dovoljno da ostanem bez riječi. Doživljaj potpun. Neponovljiv. A k tome i pun mjesec koji obasjava Sarajevo. To je bio kao oproštaj. Peti dan Subota, 30.6.2007. Jutro. Sjeta. Osjećaj vezanosti. Ljudi s kojima sam provodio trenutke tako živo su se događali u meni. Htio sam više. Ostati. Biti dio ovog grada. Tako brzo mi je postao drag, tako brzo osvojio srce. Još jednom sam se uputio u šetnju Baščaršijom. Ljudi su se lagano skupljali. Gledao sam ulice s čežnjom. Osjećao ih u sebi. Kao da sam im brat. Dogovor s Alenom. Upoznao sam njegovu suprugu i tromjesečnu Ajšu. Popili smo kavu na Ferhadiji. Razgovarali. Šetali. Iznio sam im svoje doživljaje. Bilo im je jasno. Oni su me ispratili iz Sarajeva. U podne. Autobus je čekao i povezao me, prema redu vožnje, natrag u Zagreb. Napuštao sam Sarajevo u autobusu. I već po izlasku iz grada preplavio me osjećaj nedostajanja. Na kraju Naravno, ovaj boravak u Sarajevu potaknuo me je da budem češći gost nego dosad. Imam zaista puno razloga za otići tamo i uvijek bih rado. Ovu priču sam morao malo skratiti da je ne bih opteretio s puno detalja. I ovako ima dosta toga iz čega se može steći dojam kako lijepo mi je bilo u Sarajevu. Kratko i slatko. Na kraju potvrđujem onaj zaključaj iz uvodnog dijela, da onaj tko jednom dođe u Sarajevo teško se od njega rastaje. |
|
| Autor/ica: | èovek sa mesecom u oèima [ ned srp 08, 2007 7:36 pm ] |
| Naslov: | |
evo jedna prigodna 
nadam se da ću i ja jednom posjetit ovaj lijepi grad. |
|
| Autor/ica: | ElwoodBlues [ sri srp 11, 2007 2:10 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | èovek sa mesecom u oèima [ sri srp 11, 2007 2:26 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Tisina [ čet kol 02, 2007 11:20 pm ] |
| Naslov: | |
AMIR TELIBECIREVIC LUNJO: HAJDEMO U PIZDU MATERINU Kada uzmemo obicnu zaobljenu zdjelu i u nju bacimo saku rize, zrna rize ce se kratko kotrljati na sve strane kao da pokusavaju pobjeci iz dubine zdjele, i onda ce se smiriti na gomili u dnu zdjele. E sad, ako grad Sarajevo predstavlja dno zdjele a stanovnici zrna rize, onda su zidovi i rubovi zdjele planine i brda oko Sarajeva. Takva komparacija i takav dojam narocito se prepoznaju iz pticje perspektive (iz perspektive NATO pilota). Sarajevo je okruzeno planinama sa svih strana i kao takvo je pogodno da doceka i zimske olimpijske igre i da bude pod opsadom. Realizovane su obje mogucnosti, sad se mozda traga za trecom. U tom gradu je tradicionalno tesko sacuvati neku lokalnu tajnu, gotovo nemoguce. Da li se moze "okriviti" samo mentalitet stanovnistva nije lako reci. Opet dolazimo do mistike okolnih planina i brda. Kad neko samo sapce informacija ide od uha do uha i onda se pocne tako kotrljati uz planinu da bi se potom ta informacija (nerijetko malo deformisana i prosirena) "otkotrljala" natrag i opet dosla do osobe od koje je krenula. nije uspjela prijeci vrh planine kao ni zrno rize rub zdjele. Dvojica sarajlija su dosli na ideju da testiraju brzinu sirenja (dez)informacija u svom komsiluku. Htjeli su da i sama vijest bude atraktivna po pitanju senzacionalnosti pa su namjerno slagali svom poznaniku u kafani da je jedan popularni filmski glumac umro tako sto je sam sebe kastriro. Poslije su cekali da vide za koliko vremena ce se informacija vratiti do njih. jedan je to ponovo cuo tek za nekoliko dana kad je skoro zaboravio na to, a drugom je njegova supruga saopstila istu vijest tog dana kad je stigao kuci. njena verzija je bila i dopunjenija - ne samo da se kastriro nego je svoj odsjeceni primjerak cune poslao u paketu nekom holivudskom producentu. Tu se mozda radilo o kombinaciji radoznalosti i neke slobodarske perverzije bazirane na tradicionalnom crnom humoru ovog podneblja. Bilo je i primjera neupucenosti u kombinaciji sa strahom. Naime negdje na pocetku rata u jednom dijelu grada koji je prilicno otvoren prema topovskim lokacijama na planini ali i dosta udaljen, starije zene su govorile djeci "ne pricajte glasno, mogu vas cut cetnici na vrh Trebevica". Ali to je ionako bilo izmedju ostalog i vrijeme panike. Stare babe su pod opsadom nekako znale unaprijed detalje o "tajnim" vojnim akcijama u Sarajevu i oko njega, ukljucujuci mjesto i vrijeme napada na grad ili iz grada. U Sarajevu vlada i neko nepisano pravilo da niko ne moze biti zvijezda niti cijenjen toliko da bi mu se divili i da bi se po tome izdvajao od "obicnih" ljudi.Ako si uspjesni i opstepoznati glumac, muzicar ili cak politicar, po sarajevskim ulicama mozes hodati bez tjelohranitelja i bez nadmene price o sebi inace slijedi spontana izolacija. Kada si na medijima onda si poput nekog bozanstva, ali cim se sidje medju prolaznike kao da nista nije snimljeno niti receno, svi su ravnopravni. To ima i svojih mana i prednosti. Mnogi slavni sportisti, knjizevnici, umjetnici su napustali grad jer nisu bili dovoljno cijenjeni kao takvi. Da bi neko cuo za njih morali su napustiti klaustrofobicno planinsko okruzenje. Prije nekoliko decenija, atraktivnu staru zgradu sarajevske Vijecnice odnosno biblioteke "prodao" je nekom naivnom bogatom amerikancu jedan sarajevski muljator koji je naravno bio vlasnik Vijecnice onoliko koliko se hemoroidi lijece analnim sexom. On se predstavio amerikancu kao vlasnik zgrade i nakon odredjenog vremena smuntao je amera da kupi Vijecnicu. Amerikanac je ostao i bez zgrade i bez nekoliko desetina hiljada dolara a Sarajevo je dobilo jos jednu legendu. Zahvaljujuci opet lokalnoj cirkulaciji informacija unutar planinskog prstena ordinarni gradjani su znali i prije policije (tada milicije) covjeka koji je to uradio i cak su to donekle i podrzali. nije bila nuzna klasicna pretraga da bi se znalo do u detalje kompletan dogadjaj skupa sa akterima pa i vise od toga. Gradjani su sve znali i prije informacija u medijima kao i uvijek. A amerikancu niko nije kriv sto je bio priglup i nije shvatio da je iako sa kamarom para i on isto sto i ostali - zrno rize u zdjeli, bar dok se zdjela ne prospe. |
|
| Autor/ica: | edo [ pet kol 03, 2007 9:44 am ] |
| Naslov: | |
|
daj onu drugu okaci sto si mi jucer slala a nisam stigao procitati... |
|
| Autor/ica: | Tisina [ pet kol 03, 2007 1:17 pm ] |
| Naslov: | |
AMIR TELIBECIREVIC LUNJO: PORNOGRAFIJA, EROTIKA I SLICNE DRUSTVENE POJAVE U SARAJEVU NEKAD I SAD Erotska umjetnost u cijelom svijetu lagano iscezava. Onaj dio sto se zvao umjetnost transformisao se u jednu vrstu industrije odnosno biznisa, a sama erotika je "mutirala" u pornografiju. To je kulminiralo u drugoj polovini dvadesetog vijeka kroz multimedijalni tehnoloski razvoj i nije mimoislo gotovo nijedan evropski grad pa tako ni Sarajevo. Medjutim Sarajevo se nalazi u srcu balkana gdje politicke promjene i problemi nisu rijetki a gotovo uvijek su vezani za sve sfere zivota pa tako i svjetske trendove u koje djelimicno spada i pornografija. Ovaj grad je manje vise pratio evropske i globalne trendove zadnjih pedesetak godina sa jednim vremenskim vakuumom provedenim pod opsadom i ratom. Ipak nesto se i tada desavalo u gradu. U cjelini sve ostalo i glavno sto se desavalo pod opsadom vise je vezano samo za ogoljenu perverziju i bez sexa ali to je posebna prica. U skladu s tim moze se pricati o razvoju erotike i pornografije u Sarajevu prije, za vrijeme i poslije rata (ovog zadnjeg naravno). idemo redom svakako. Prije rata (otprilike negdje od sredine sezdesetih do pocetka devedesetih) U gradu se tradicionalno pravo puno psuje kao i u citavoj balkanskoj regiji. Svaka druga ili treca recenica sadrzi sleng zamjenice za muski ili zenski polni organ. Psuju sve generacije i drustveni slojevi. Ljudi jedni druge verbalno salju u biolosko anatomsko mjesto rodjenja na majcinom tijelu. To se radi i sa prijateljima i sa protivnicima. U svemu tome pojave se neki "moralisti" iz komunisticke partije koja je nekad tu vladala i promovisu alternativu tim za njih neukusnim i vulgarnim psovkama. Oni su se nadali da ce ljudi jednostavno psovati boga umjesto svega drugog sto psuju. Puno godina poslije, poneki komunisti su skontali besmisao psovanja boga u komunizmu i ateizmu jer se psuje ono cega nema prema njihovom vjerovanju. Poslije su opet presli na majke, sestre, oceve i pojedine organe (ali bog je i dalje na udaru neovisno od ideologije). E sad, kakve veze oni imaju sa pornografijom ili erotikom ? Gotovo nikakve, ali je zato obratno. Erotika i porno imaju veze sa njima. Ta veza je u onom perverznijem dijelu pornografije zamotana bljutavim moralisanjem (iako ce mnogi reci da ne postoji perverzni dio pornografije nego je sve perverzija ali to je njihov problem). Samozvani moralisti su iskompleksirani ako se ne istaknu unutar partije pa se izivljavaju na svojim zenama kod kuce ili na narodu ako imaju mogucnosti. Toliko o perverziji pa makar i moralnoj. Ona prava i koliko toliko sofisticirana erotika pojavila se u nekim casopisima sezdesetih godina. Ali od toga je pravljen tabu samo ako to izadje iz okvira humoreske. Drugim rijecima lascivni vicevi, erotske karikature, filmovi i listovi tog karaktera nisu bili na udaru cenzure bas zato sto se smatralo da ce narod to prihvatiti kao smijeh i zabavu. Ako bi to uzelo ozbiljnijeg maha (filmovi, goli foto modeli i sl.) onda bi se to sporije razvijalo ali ipak nekako razvijalo. Sarajevska prostitucija po mnogo cemu nije imala skoro nikakve veze sa razvojem pornografije jer je bila i dosta specificna te spada u sasvim posebnu pricu. Krajem sedamdesetih skupa sa invazijom filmova Kung fu tematike stigli su u grad i prvi filmovi koji su bili sexi karaktera. Bili su nesto izmedju erotike i tvrde pornografije. Tada su bivse pubertetlije zavidile novim generacijama koje su imale na cemu da razvijaju svoje sexualne mastarije za razliku od njih koji su sanjali o italijanskim i njemackim casopisima u svoje vrijeme. Distributeri novih filmova su davali imbecilne prijevode filmova, jedan od najpoznatiji "Hopa cupa u krevetu". Neobicno je da su mnogi tada popularni sarajevski rock bendovi na omotima svojih albuma imali neke poluduhovite lascivne ili vulgarne foto motive. Osamdesetih je doslo do nekakvog cudnog spoja svakodnevne pornografije i lokalnog crnog humora sa kamarom viceva i asocijacija na sve i svasta. Sarajevo nije imalo porno kina, ali su se pornici prikazivali u bilo kojem bioskopu. Najprije u vrlo kasnim satima. U dnevnim terminima su bili uglavnom "normalni" filmovi ostalih zanrova. Iz godine u godinu to se mijenjalo pa su pornici uskoro pustani i u rano predvecerje. Plakati filmova nekad jesu a nekad nisu imali upozorenje da je to samo za odrasle. Ipak svejedno, sa ili bez upozorenja bilo ko je mogao kupiti kartu i pogledati te filmove. Ilustrovani plakati su isticali sve vise krupnih planova oralnih i analnih sexualnih radnji. Cenzura skoro da nije postojala. Tokom predstave unutar kina zanimljive su bile face starijih cistacica i onih sto rade na blagajni. One bi setale po sali dok traje film a bljestavilo velikog platna bi im osvjetlilo lica sa primjetnim izrazom gadjenja ili dosade. Prodrijeti tada u njihove misli bilo bi kao u neku pravo rijetku knjigu ciji autor je pisao najiskrenije sto ljudsko bice moze. Kada bi naisle najcesce porno radnje preko velikog ekrana kao sto su felacio ili kunilingus (uzmite rijecnik latinskog) iz publike bi izletio komentar tipa : "Jo divi mu kite jes debela ko tajsonov vrat stare mi"! Ili konverzacija djevojke i mladica kroz mrak kino dvorane. On je u jednom a ona u sasvim drugom kraju sale ali to im ne smeta pa se dovikuju i usput zabavljaju ostale posjetioce. On nju pita "Kad ces ti imat ovake sise" misleci u odnosu na porno divu koja se pojavljuje na filmu u tom momentu da bi se natakla na ud mladica koji lezi I ceka, a zenski glas iz nepoznatog pravca u bioskopu upitno odgovara "a kad ces ti imat ovaku priliku" misleci na frajera sa filma koji je u ekstazi sa porno glumicom u tom trenu. Kino operater, covjek koji je alfa i omega u cijeloj predstavi jer on je taj koji pusta i pokrece film, nije izvan takvih razgovora i aktivnosti. Naime osamdesetih su prije pocetka svakog filma u kinima pustali na platnu ogromnu poruku o zabrani pusenja u sali. Kao lagano upozorenje u formi molbe najcuveniji slogan iz tog vremena prije pocetka filma u svim kinima bio je "hvala sto ne pusite u sali". Za vrijeme jedne od mnogih scena felacia u nekom pornicu (u lokalnom slengu felacio mnogo poznatiji kao pusenje) dosjetljivi kino-operater je nakratko pustio taj reklamni slogan preko citavog ekrana - "hvala sto ne pusite u sali". To je bilo u jednom od nekadasnjih sarajevskih kino sala koje vise ne postoji kao takvo. Jacanje video produkcije smanjilo je broj posjetilaca kino dvoranama u koje su jos zbog pornica odlazili poneki ljubavni parovi i rane pubertetlije. Grad je uskoro dobio prvu i jedinu porno videoteku. Pred sami rat trafike su bile pune porno magazina raznih kalibara, a ponajvise iz Slovenije. Neki od njih su se prodavali zapakovani u celofan sa porukom - samo za punoljetne. Ubrzo su na naslovnicama mnogih magazina koji su cesto stajali na najistaknutijem mjestu u izlogu bile fotke sa najudarnijim sexualnim radnjama u krupnom planu. I casopis i slike su bili tako postavljeni da ih je mogao vidjeti bukvalno bilo koji prolaznik. Najmanje dijete je moglo doci i kupiti takav list sa izgovorom da ga je poslao tata da kupi, a radi fola usput bi kupio i cigare. Ticano one poruke - samo za odrasle ili za punoljetne, nije poznat nijedan slucaj da je prodavac trazio licnu kartu od kupca ili da ga je pitao koliko mu je godina. Bitno je da trgovina tece. Nekako je prikladnija ona varijanta - Samo za dorasle, a odnosi se i na prodavace. Tokom rata i opsade Svakodnevno lesevi po ulicama, krv, masakri, glad, mrak, detonacije, opsada, snajperi, kokuzluk enterokolitis i opet pornografija. Erotika je nestala, dobar ukus takodje. Sex u svom najosnovnijem obliku nije, bez obzira na sve okolnosti. Ljudi su pravili djecu sto iz prkosa, sto iz dosade (ili slucajno). Razvila se i podosta nezavisna grana pornografije - ratna prostitucija. Medjunarodne UN trupe, takozvane mirovne snage, smjestene unutar i oko grada, postale su djelimicno i medjunarodne snage makroa. Ratna prostitucija se obavljala naravno neoficijelno, "ispod stola". Sve je bila ko neka javna tajna. Druge godine rata koja je djelovala skoro apokalipticno po atmosferi i tezini rata razvila je donekle organizovanu UN - Sarajevo prostituciju. Bilo je i najbjednijih slucajeva kada bi se djevojke samo skidale pred nekim unprofor vojnicima za nekoliko konzervi sa mesom ili pojacanom dozom "humanitarne" pomoci. Radile bi i nesto vise za poneku paru ili citav paket kvalitetnije hrane ili pica. S druge strane zabiljezeno je i nekoliko slucajeva prostitucije na visocijem nivou. Djevojke su visoko obrazovane, govore aktivno po dva ili tri jezika, zavrseni fakulteti, te prijeratno jet-set iskustvo po zapadnoj Evropi i poznavanje svih sexualnih tehnika. Takve su radile samo za pare i to posebno visoke cijene, najcesce sa oficirima (ili cak i politicarima) umjesto vojnicima. Sa njima su uz visoku diskreciju organizovane i orgije. Bilo je i slucajeva pedofilije kao i homosexualaca ali u dosta manjem obimu. Onda opet u onom "donjem sloju" medju svakodnevnim smrtnicima pornografija je bila jedan od izvora zarade, mada vrlo male. Nekadasnji kolekcionari porno magazina iznosili bi na ulicu svoje casopise i prodavali ih ili mijenjali za cigare i hranu. Iako je najveci dio stanovnistva bio u kokuznom stanju i kupovano je samo najjosnovnije dok se jos moglo naci, ipak nije izostajalo musterija za takve listove. Bili su to mladje sarajlije koji bi to kupovali da nose sa sobom na liniju fronta ili jednostavno zato sto bi im to bila jedina zabava. U prilicno rijetkim trenucima kada bi bilo elektricne energije mogao se pogledati i neki sacuvani pornic na video rekorderu. U svim drugim slucajevima morala se koristiti vlastita masta. Ali cak i najbizarnija sexualna masta nije mogla da se poredi sa tadasnjom ogromnom perverznom prljavstinom politicko vojno ratne situacije u gradu koji je bio pod najduzom opsadom u modernoj historiji. Nakon rata Posto rat nije zavrsen nego prekinut dejstvom zamrsene i mocne svjetske politike, tako smo imali mir ali ne bas i slobodu. Takvo stanje je djelimicno uzrokovalo pojavu ticano pornografije, narkomanije i prostitucije slicnu onoj u svim post komunistickim zemljama. Kazem djelimicno jer su ovi prostori i prije i poslije bili samo slicni ali nikada isti kao bivsi istocni blok, ili zasto ne i kao zapadni blok. Djevojke sa istoka se ilegalno dovode u Bosnu i koriste onako kako se koriste i na zapadu. Odmah nakon rata to nije bilo toliko izrazajno ali kako je vrijeme odmicalo to je postajalo ozbiljnije. Svoj link sa svijetom pornica Sarajevo je zadrzalo kroz reaktiviranu jedinu porno videoteku od prije rata i kroz police sa porno kasetama u svim drugim gradskim i prigradskim videotekama. Trafike su pune porno casopisa uvezenih uglavnom iz Hrvatske ali i iz mnogih zapadnoevropskih zemalja. Ponovo se vracaju i erotski listovi mada je erotika odavno izvan fazona. Pornografija je ipak priznata kao industrija za razliku od erotike, a javlja se i u stripovima, knjizevnosti, umjetnosti i svakodnevnom zivotu. Na TV-u se mogu vidjeti programi lokalnih nezavisnih i drzavne televizije, kao i susjednih Hrvatske zapadno i Srbije na istoku. Jedan od tih TV kanala izaziva posebnu paznju mnogih generacija. Emituje se iz Beograda a zove se TV Palma. Oni koji su mogli uhvatiti prijem Palme svojim antenama imali su priliku skoro svaku noc oko dva i trideset vrlo kasno, pogledati pravi dugometrazni hard core pornic bez ikakve cenzure. Narocito u istocnom dijelu grada koji je blizi predajnicima sa srbijanskim programima. Zanimljiva je i panorama sa jednog brda iznad starog grada. U vrijeme kada pocinje pornic na Palmi, pogled pruza iz vece daljine atraktivno blinkanje sicusnih svjetala iz mrklog mraka na susjednom brdu ili dolini. Ljudi bi palili televizore ili sobna svijetla po stanovima i kucama sirom naselja. Zatim bi uzivali u besplatnoj porno predstavi u sred noci, a ujutro bi spavali do kasno. Posto je bilo preko sezdeset procenata nezaposlenih mnogi su imali i vremena da tako nesto sebi priuste. Par godina poslije, kada su zbog rata na Kosovu po Srbiji djelovali NATO avioni, to je uzrokovalo prestanak emitovanja mnogih TV i radio stanica iz Srbije na BH teritoriji, pa tako i Palme. Neke sarajlije su samo zbog toga bile kivne na avione NATO pakta. TV Palme nema vece vise od godinu dana u gradu te nema ni besplatnih dugometraznih HC pornica. Kao da su to ocekivali unaprijed mnogi su napravili solidnu kolekciju snimajuci te filmove na video kasete. Ove godine je cak snimljen i prvi BH porno film na profesionalnom nivou negdje u Madjarskoj, a ocekuje se i sirenje takvih aktivnosti. Neoficijelno i na divlje, prvom "BH porno zvijezdom" smatra se slavni muzicar iz Sarajeva Goran Bregovic. On se pocetkom rata zadesio daleko od Sarajeva, negdje u Francuskoj a kasnije u Beogradu. U njegov sarajevski stan uselile su neke izbjeglice kao sto je bio slucaj sa mnogim drugim stanovima. Ti ljudi su Breginom stanu pored ostalog nasli i jednu video kasetu za privatnu upotrebu. Na snimku kasete je Bregovic koji vrsi neke najprljavije sexualne radnje sa djevojkom koja je navodno djelovala drogirano. Ta kaseta je umnozena u nekoliko stotina kopija i postala svojevrsni porno hit koji se mogao naci u nekim lokalnim videotekama. To opet mozda i vise govori o mentalitetu ovdasnjih ljudi nego o samom Bregovicu. Neki zlobnici tvrde da se Brega dugo nije smio vratiti u Sarajevo ne zato sto je bio za vrijeme rata u Beogradu, vec zato sto mu je skoro sva raja kod kuce vidjela velicinu spolovila te se on ko fol stidio. U danasnjem politickom establishmentu opet imamo dosta samozvanih "moralista" koji dizu glas protiv pojave sexa u javnom zivotu, ali ne mogu sprijeciti dizanjem svog glasa da se ljudima dize nesto drugo ili trece. Samo da im se dize pritisak. Ti isti moralisti su dostojna zamjena nekadasnjim licemjerima iz vremena komunizma i socijalizma. Samo naravno sa pozicije drugacije ideologije, ali po nacinu djelovanja uglavnom su isti. Danasnje seronje tog tipa svoju pricu baziraju na religiji i duhovnosti i to na takav nacin da stvaraju zapravo vise materijalizma i cinizma na minimum duhovnog. Da li oni to znaju ili nenamjerno rade to je tesko reci, moguce da je istovremeno i jedno i drugo. Oni koji ih podrzavaju u verbalnoj borbi protiv pornografije umjesto da se bave puno vaznijim problemima u gradu i zemlji, ne primjecuju da su sva balkanska drustva najveca psovacka drustva skupa sa njima kao dijelom tog bogatog vokabularnog kolorita. Uzalud se bore protiv porno industrije u njihovom okruzenju, a plus to rade na smijesan i bljutav nacin i dalje nesvjesno i polusvijesno koristeci porno terminologiju u stalnom govoru. Oni ponavljaju "svetu mantru u svakodnevnim rijecima : picka, jebiga, govno, kurac, materina, pizda, sisa, guzica, zajebavanje, jebo te, sranje, supak, popusiti, dupe...(sami dopunite listu) |
|
| Autor/ica: | Tisina [ čet kol 09, 2007 9:34 am ] |
| Naslov: | |
| Stranica: 1/2. | Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV] |
| Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group http://www.phpbb.com/ |
|