http://www.smedia.rs/zabava/vest/29073/ ... VIDEO.html

Nisam baš oduševljen...nadam se da je to jedna od onih pjesama koje će biti vrhunski šesti igrač s klupe na novom albumu...

a zakaj nisi ...meni je ovo bolje osvezenje od ladne limunade u ove vrele dane

iman osjecaj da je ovo pisma miks nekih s dnevnika starog momka

Meni se non stop vrti, drago mi je sto je toliko pozitivna i optimisticna u ova tmurna vremena.

@ Alias: prvo, početak i kraj mi instrumentalno nikako ne leže i opasno koketiraju s nekim melosima koje baš ne podnosim - a posebno početak. Drugo, kompletna muzička podloga je prilično dosadna, više pute prožvakana i kako je Splico spomenuo zvuči kao miks dvije ili tri stvari s Dnevnika. No, ajde, muzička strana je uvijek mogla biti zakamuflirana sjajnim tekstom pa da joj se progleda kroz oči. Međutim ovdje je najbolji dio teksta refren, za autora koji inače iste slabo koristi, ili ih bar ne ponavlja. Pa onda pomodarsku rimovanje smajlija s amajlijom? Zna on i bolje tu amajliju uklopiti.

Sve skupa zvuči kao pjesmuljak lakih ljetnih nota, sa donekle iznadprosječnim tekstom, ali nipošto na nivou onoga što sam navikao. No ajde, davno sam naučio ne suditi pjesme, nego sam od onih koji vole suditi o cijelini i priči u pozadini. Pa eto, čekam album i nadam se da će ovo biti novi Štrand - samo najbolji šesti igrač koji će se dobro uklopiti u ostatak tematike.

Potpuno se slažem s Edom.
Ovo je pjesmuljak. Nema dubine koju smo navikli. Sigurno neće biti hit, niti nešto što pjeva cijela dvorana.
Ovaj cumba-cumba ritam koji prolazi kroz pjesmu iritira, a tekst je solidan al ništa posebno, moguće da će brzo otići u "rare" kolekciju.
Bilo je još par ovakvih pjesmica koje nisu dospjele na albume(s razlogom), možda je i ovo jedna od tih Đoletovih igrica.
Da, bar je sukus pjesme "Osmeh se vratio u grad" pozitivan iako je sve manje osmjeha po našim gradovima.
Pričekat ćemo da se malo slegne ova pjesma al to je daleko od onoga na što smo navikli.

Evo još jedna sa sličnim ritmom. Doduše ova djeluje malo bolje... ali kao da je na silu nastala...
Đorđe Balašević - Berba '59

Dame i gospodo, oprostite ali meni su obje legle... nije valjda da sam se toliko uželio nove Đoletove mjuze da bi i na cajku pristao kad bi je on potpisao.

Al ajde...

Ma da, mi tražimo savršenstvo od Đoleta, dosad smo ga uglavnom i dobijali...
Đole nas načio na prelijepe balade pa ovaj brži ritam praćen cumba-cumba stilom ne sjeda baš...

Evo pogledah sad, netko je cijeli koncert iz Zagreba(13.12.2002.) stavio na Youtube...
E to su bili dani ponosa i slave, nadali se boljim danima, a da nismo bili ni svjesni da ih upravo proživljavamo...

Evo linka: Đorđe Balašević - Zagreb 2002. (cijeli koncert)

i trecu pesmu sa novog albuma, na istom kanalu, cucete tacno za nedelju dana

Dobro kad će više ta treća?

Samo, bilo bi mi draže da treća ne bude opet neka umpa-cumpa, nego, ajd' bar neka laganica za promjenu...

Culi

Odlicno...ma kakvi....fantasticno.....brilijantno.......

Ljubav ne pobedjuje.....to je vec Djole koga volimo

Djordje Balasevic - Ljubav ne pobedjuje

Da ovo je odlična stvar... malo komplicirana i patetična, ali kao što Grunf kaže "to je Đole koga volimo" (Bilo bi ljepše da je Ljubav pobjeđuje, al' dobro bar je nepobjediva )

nek se okani cumbi ovo je ono pravo

Dakle savršeno,

ono... na repeat do kraja vremena.

Sjajno!

Ljubav ne pobeđuje, nijedna od stotine.
To su samo drevne zablude, više izmišljotine,
Maslo ludih pesnika, prevejanih lisaca, raznih muzikanata, glumatala i pisaca.
Znam, ljubav ruši zidine ponosa i taštine, ali bajke da pobeđuje to su budalaštine.
Lako je izigraju, kao trsku slome je, nikoga ne porazi sem onoga u kome je.

Romeo i Julija pravila su kršili, sitnim slovom počeli pa krupnom tačkom tu priču završili.
Na vernost se zakleli, samo srca sledili, da je tužno tužno je al' nisam ubeđen da su pobedili.

Ljubav je tek akrostih, refren stare arije, takvi nikad ne pobeđuju to su koještarije.
Utvrda bez stražare, poharama krunjena, naivna i ranjiva, zanesena i zbunjena.

Orfej se oglušio o pretnje i pridike, davni hades prošao pa opet ostao bez Euridike.
Nesretna Karenjina, crni zar na auri, inicijal Puškina zorom ugraviran na kobnoj čauri.

Eeej, okraj oka tinjaju mali zlatni grumeni, daj mi Bože stih da utešim jedan nosić rumeni.
Pa da, ljubav nosi dolamu od vilinskog prediva i možda ne pobeđuje al' je zato nepobediva.

Eeej, okraj oka tinjaju mali zlatni grumeni, daj mi Bože stih da utešim jedan nosić rumeni.


tako djolino, cim procitas znas da je njegovo


bolje od ovih hompa cumpa, iako daleko od naposletku, drvene... nekako mi se cini da je pokusa tu neku atmosferu docarat.

inace na ripit je i meni

Ljubav ne pobjeđuje? Kojem drugom pjesniku na svijetu bi palo na pamet reći takvo što? Nešto što zvuči tako kontra-komercijalno. Ljubavna pjesma koje je nešto kao kontra svih ljubavnih pjesama a istovremeno...

Ova pjesmica je kao neko brutalno buđenje svim onim djevojčicama koje čekaju princa na bijelom konju, no ne samo njima, brutalno buđenje naivnima i slaganima. Ljubav nije oružje ni oruđe da bi pobjeđivala nego je indiferentna prema pobjedama i porazima, dakle nepobjediva. Zadnji stih je onaj pravi Balašević.

Ljubav nosi dolamu
od vilinjskog prediva
i možda ne pobeđuje
ali je zato nepobediva.

Njegov signature yin and yang, bolje rečeno u rangu onog “bez crne bela ne bi vredela” ali i “i sve se menja i sve teče”. Bit će tu svašta još za reći, burno opasna pjesma, a kako i ne bi bila, pa tu su Romeo i Julija, Orfej i Euridika, Ana Karenjina i čekaj, čekaj – Puškin?

Balašević se reinventirao opet. Ovo je moćno, originalno, još jedan unikat u svakodnevnom moru plagijata, i nešto kvalitetno, meni bolje no skoro bilo što Đole je napisao poslije albuma Naposletku.

Nego... kako nitko ovo nije prije primjetio?

Stavljeno na youtube prije oko 4 mjeseca.

http://www.youtube.com/watch?v=Ac4c-xhvBXQ

SALAŠ NI NA NEBU NI NA ZEMLJI

Jeseni su učestale
Mitrovdanske magle pale
sojke podovile rep
naprstak do pola nali
taman mi još tol'ko fali
da se napijem k'o čep

Poleglo u duši klasje
huk oluje iza nas je
gajdaš bušnih mehova
sva se mudrost može svesti
na par Božjih zapovesti
i par ljudskih grehova

Ima salaš odma' iza svega
di za Božić bude metar snega
di su senke smaragda i žada
ni beljih zima ni crnjeg 'lada

Za oblakom u spokoju lebdi
salaš ni na nebu ni na zemlji
nedostupan ni drumom ni morem
valja mi tamo dok
parlog tuge ne preorem

Lagao me ko je stig'o
od ljudi sam ruke dig'o
što zbog sebe, što zbog njih
strune sam po srcu štim'o
odvoleo kog sam im'o
bajke sabio u stih

Ima salaš odma' iza svega
nit' ko svrati, nit' ko zna za njega
poznam ga po bluzi od tila
na mom je štriku jedared bila

Za oblakom u spokoju lebdi
salaš ni na nebu ni na zemlji
nedostupan ni drumom ni morem
valja mi tamo dok
parlog tuge ne preorem

Mod - ovaj bi topik valjalo preimenovat, nije više samo o toj jednoj pjesmi...

Sve je ovo lepo..nekazem..nove pesme koje smo tako dugo cekali i ocekivali...ali...

Secam se sada vec davne 2001 godine....Decembar...zima u cvrstoj koaliciji sa snegom i maglom okovala je i porobila grad...za mene je to bila grozna godina...bio sam presretan sta je konacno kraj te 2001......te godine neko koga sam jako voleo, nazalost, zakoracio je jednosmernim putem ka nebeskim livadama.....a jedan promrzli nosic i jedan pogled koji sam tako dobro poznavao, zauvek su nestali u Novembarskim maglama te iste 2001 godine.....uzela je meni 2001 dosta toga....jedno lepo sto mi je donela bio je "Dnevnik starog momka".....

Zvao sam radnju svakodnevno da pitam dali je dosao novi album Balasevica.....postao sam i pomalo dosadan...lik iz radnje je uzeo moj broj telefona i rekao mi nazvace kad dobiju novi album....svejedno, ja sam opet zvao, onako, za svaki slucaj, skoro svaki dan.....ali lik koji je radio u Jugotonu (da, naziv je stari ali radnja je jos postojala 2001 u Skoplju, pojma nemam jel jos postoji, posto ja vec godinama gostujem kod kuce) je bio jedan od onih kojima mozes verovati, sta ja nisam znao, i nazvao je....izustio je kao samo: "Dobili album"....na to sam ja odgovorio kao na lozinku: "Dolazim".....

Jos mogu da osetim hladnocu te Decembarske veceri.....i Dnevnik Starog Momka u unitrasnji dzeb jakne....levi unitrasnji, da ne bude neke zabune....

Jos bolje se secam tamne sobe i spomenutog albuma u CD player-u.......sedeo sam pored prozora i do zore sam slusao sada vec jako stari , a tada super novi Djoletov album.....u sledecim nedeljama i mesecima, video sam sebe u Saleta Nadju, prepoznao nekog u "princezu" koja nikako da poslaje poruku.....mogao sam da osetim miris tokajca i Budimpeste...trazio sam nesto i nekog narocitog.....i nisam uvek zagrizivao ono sto bi zagorcilo.....

Dnevnik Starog Momka je remek delo i tacka....tamo negde sredinom 2004, izasao je Kao Rani Mraz...album kao najava za film......album OK, ocekivanja za film ogromni.......procedura sa Kao ranim mrazem je bila slicna....jedina razlika je bila sto je bio pocetak Maja, a 2004 jako uspesna godina....celu noc sam opet slusao album....ja i ulicna rasveta, stara klapa....malo manje sam se saziveo sa pesmama, al nema veze album je bio i ostao sasvim OK.....

I sto posle 2004 godine............osim sto je proteklo mnogo vode Dunavom nastao je film kojeg su videli samo mali broj srecnika...sta je sa nama koji moramo da predjemo i previse brda da bi stigli u Lajkovac, Zagreb ili Sarajevo??? Sta je sa nama koji smo tako jako i tako dugo ocekivali taj prokleti film, od kojeg smo videli samo teaser i 82 sekundi ukradeni klip na youtube??........"Priznaj i ti si je voleao"...."Zaljubis se jer je to tebi potrebno. a volis nekog posto je potrebno tom nekom"...the end....kraj...konec....ovo je sve sta sam video od filma kojeg zeljno sam iscekivao i jos iscekujem vec godinama....

Sta je sa knjigom koja se najavljuje vec 5 godina....Kalendar mog detinjstva.....da, lepo zvuci ali kada...2025 godine??

Sta je sa novim pesmama od 2004 godine pa do danas??....to je manje vise 8 godina........

I previse si cekao majstore........mislim da si zaboravio na nas koji te tako vole i kojima tvoje pesme trebaju.....mi koji zivimo sa tvojim pesmama....mi koji ne retko pocinjamo dan sa tvojim stihovima, a tako cesto i zaplovimo po vodama sna, pa da, bas sa nekom tvojom pesmom.......

Za tih osam godina ponovo sam otkrio neke pesme, neke zavoleo jos vise, neke zaboravio......a jedino su nedostajale nove pesme.......svasta se izdesavalo za tih osam godina i nista nije falilo...nista, osim nesto novo od Djoleta....

I evo sada konacno nesto...kao kapliljice vode, pesma za pesmom na youtube.......slusam.....nesto mi se svidja onako od prve, nesto ce leci kasnije.......ali nije to to.......ovih trenutaka se nikad necu setiti....kao sta se secam davnog Decembra 2001....i nazalost ne mogu da ih strpam u levi dzep jakne i kao kartu za neprespavanu noc ponesem ih blizu prozora u tami poznate sobe............

Da istina, pratio nas je kroz sve tužne i sretne trenutke naših života...
Uvjek se sjetim klauna koji je tužan, a na licu ima nacrtan osmjeh...
Takav osjećaj u nama su izazivale Đoletove pjesme i Đoletove poruke...
Mnogi od nas su osjetili onaj osjećaj kad im u trenucima tuge izvuče onaj blagi osmjeh na rubu usana...
Pomogao nam je u trenucima tame, a kao što je rekao u jednom intervju nakon Lenta, kad ga je slovenski novinar pitao kako je bilo živjeti u tim sivim vremenima... Rekao mu je da su ta vremena još uvjek prisutna...
Slažem se da već duži niz godina nekako sve slabije osjećamo tu moć povezanosti i zajedništva u otporu tamnim silama.
Ali nekako se taj osjećaj opet javlja, gledam danas reportažu(RTL) iz Opatije gdje je Đole opet nasmijan i sujetan.
Uz zadovoljstvo Opatijom najavio je i ekskluzivu za ovu zimu. Novi album i film na TV ekranima, koji će kao dar pod jelku biti za sve njegove "fanove".
Svi starimo ali ne smijemo dopustiti da nas obuzme malodušnost u vremenima koja nas okružuju.
Znati da ima ljudi koji su nam dragi i kojima smo mi dragi je neprocjenjiva.
Uostalom mislim da je to poruka i pjesme i filma. Ljubav možda ne pobjedi svaki put, ali ne nepobjediva.
Nikada sile tame neće uspjetiti uništiti ljubav u ljudskom srcu.
Nadajmo se da će Đole opet uspjeti osloboditi emocije i iz sebe, i iz nas samih.
Postoje tragovi u stihovima koji govore da se opet vraća ono svjetlo u oku.
Osmjesi i suze dragih osoba vraćaju nas u neka sretnija vremena. Oni ostaju živjeti u nama, nasmješeni, veseli, spremni na šalu.
Nemamo kao Frodo staklenku koja će kad je otvorimo razagnati mrak, ali imamo Đoleta i pjesme koje su nam davale snagu, a daju je još i danas.
Kao što sam jednom rekao nije Đole to što čini ljubav toliko primjetnom u zraku. Njegova je vrlina što može okupiti ljude dobra srca.
Svima nam je ugodno kad smo u takvom društvu.
Mislim da svi mi pišemo kalendar svojih života skupa sa Đoletom. On je samo katalizator koji nas je pratio u dobru i zlu. Hvala mu na tome.
Znam da ni on ne bi mogao bez nas, al neka bude kako bude... Ostavio je trag, bez svake sumnje....