"sjenke njihovih života odavno su kupile vozne karte, smjestili se uz prozore i kao promatrači vlastitih života prolaze uvijek istim krajolikom......"

"Nisam se brinuo nizašto. Kad bih našao vremena, išao bih do Darive ili Kozje cuprije i, sjedeci na obali, slušao kako voda tece.

Mula Ibrahim me savjetovao:

- Zašto ne loviš ribu? Izgleda velika ludost, što i jest, ali postane najveca strast. I brani covjeka od njegovih ludosti. Svijet se moze rušiti, a ti ceš, nepomican, buljiti u vodu. Najveca mudrost u zivotu je da covjek pronadje pravu ludost. Da je vlast pametna, naredila bi svima: udicu u šake, pa na rijeku, lovi ribu! Ne bi bilo buna ni nereda. Kazem ti: lovi ribu, Ahmete Šabo!"


MESA SELIMOVIC

zasto se covjek ne moze pomiriti s tim da valja zivjeti u posve osebujnoj, otegnutoj samoubilackoj napetosti (Ti si nekoliko puta spomenula nesto slicno, a ja sam Te pokusao ismijati), nego je obijesno razlabavljuje, izlijece iz nje kao nerazumna zvijer (i jos voli, kao zvijer, tu nerazumnost) i provodi time sav poremeceni, pomahnitali elektricitet u sebi u tijelo, te umalo sto ne izgori. ne znam pravo sto zapravo hocu time da kazem, samo bih htio uloviti jadikovke koje nisu izrecene nego presucene, koje dopiru iz Tvojih pisama, a mogu ih uloviti zato sto su u biti moje. najneobicnije je od svega to sto se i tu u tmini ovako slazemo, i formalno mogu povjerovati u to tek svako drugi trenutak


kafka, pisma mileni

Ti modri podocnjaci su kao vlazni pesak upijali dremljive talase sjaja po kojima sam njene oci nekad lako pronalazio i u najvecim guzvama pogleda...
Ili su za sve krivi samo ovi dugi intervali izmedju nasih vidjenja? Meseci, proleca, zime, koje su nas naucile da kao stari ratnici prvo prebrojimo oziljke i brazgotine zaradjene u borbi sa Vremenom, pa da se tek tad oprezno osmehnemo jedno drugome?


(Jedan od onih zivota)

Istog casa kako si otisla, stihovi su prestali vrijediti. Ne samo oni o tebi, nego opcenito svi.
Stihovi ljubavni, stihovi politicki i stihovi o smrti… koji su se se na tebi grijali, koje mogao na tebi ispitati, s pogledom na tebe, iduci u tvoju trosnu loznicu, ispisanih tvojoj nacetoj puti, potraziti ih u tvojim gorucim ustima
I sad mi se postavlja pitanje, sto ostaje od poezije kad se rastane od one koja me na nju silila?Istog casa kako si otisla pokusao sam spasiti, pokusao sam ispraviti . pokusao zalijepiti, ali udarci . . . udarci. . . kroz koje najprije voda, pa niska vecer, pa trava prerasla i i na koncu zvucni znak, zracni znak ocajanja.
Sve to sabrati i spaliti za sobom na prijevaru, na izdaju, pokorenu zemlju ljubavnika.


a.dedić

a jucer, kad sam te pozvao, nisam ni znao, kamo te zovem. poradi jednog sam i zvao, poradi jednog sam i dosao: da me ne ostavis. neces me ostaviti sonja?
ona mu stisne ruku.
a zasto sam, zasto sam joj rekao, zasto sam joj otkrio!- uzvikne on nakon caska u ocajanju, gledajuc je u beskrajnoj boli. ti eto sonja ocekujes od mene objasnjenje, sjedis i cekas, vidim ja; a sta da ti reknem? ta nista neces razumijeti a namucit ces se.. poradi mene! eto places i opet me grlis- a zasto me grlis? zato, jer ja nisam mogao sam da izdrzim, nego sam dosao i svalio na drugoga. pati i ti, lakse ce mi biti! i zar mozes ljubiti takvoga podlaca?

dostojevski, zlocin i kazna

moja ce se kci samo sjecati price o prekrasnom kamenom mostu koji je, jednom davno, postojao u dalekoj zemlji unistenoj dugim, dugim ratom. a ja sama nemam vlastito sjecanje na most, upravo sada kada mi je najpotrebnije

slavenka drakulić, kako smo prezivjeli

let me cast and throw away this veil of being, this cloud that changes with the least breath, night and day, and all night and all day. while i sat here i have been changing.

the waves

...ljubav i sloboda ne postoje izvan tebe
reci da su u tebi i u tebi su...

...jucer sam bio najsretnija covjek na svijetu
danas cu biti jos sretniji
SRECU TREBA ZASLUZITI,BORITI SE ZA NJU A NE CEKATI JE....

...POSTOJE U NAMA NEKE DUBINE
POSTOJE U NAMA NEKE STVARI NE PREVODIVE U RIJECI...


...VOLJETI NE ZNACI VIJECNO PONAVLJATI
DA TI JE ZAO... !!!


...uvijek sam trcao do mjesta sa kojeg se mogu vidjeti svijetla Harvarda
gdje sam je upopznao
uvijek se pitam sto bi bilo da je jenny ziva
i onda si odgovorim
BIO BI I JA ZIV...

for it was not knowledge but unity that she desired, not inscriptions on tablets, nothing that could be written in any language known to men, but intimacy itself

Kome bih levu ruku prebacio preko ramena
A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao:
"Priroda je puna mojih pogleda na svet".
S kim bih zastao pred raspuklim orahom govoreći:
"U ovom orahu možda raste moj sanduk
Kad sam bio dete njegovo je stablo posađeno".
Zbog koga bih prekinuo ove reči i rekao nešto radosno,
Mada ne znam šta bih sve mogao da kažem
Na osnovu cele šume i drugih elemenata!
S kime bih se vraćao u grad ponosan kao u mojim pesmama.
Kome bih govorio o sajdžiji koji živi u zemlji
I o mom srednjem uhu koje je gusto kao šećer.
S kime bih podigao glavu prema besputnim nebesima,
Kome bih pokazivao kozje staze među zvezdama.
Čiji bi zubi zvonili kao promrzla jabuka u pšeničnoj plevi
S kime bih pomenuo: tajge, sneg na Etni, ljude po tamnicama.
Bela ptica na snegu, plastu snega u vodi,
Kome bih rekao kako mi se čini
Da u reci Ararat ključa kamenje
I ko bi me zbog toga voleo?
Danas svi znaju da sam na tebe mislio kad sam rekao:
"Ona kaže balkonu da ga voli
I balkon se sruši u tom času".
Poštari bi širom sveta raznosili jedno isto pismo
Dok zver skupog krzna drema u glupoj toploti na Tibetu
I bilo kakav mesec prelazi preko smetova.
S kime bih dugo u noći govorio protiv svakoga
I ko bi me zbog toga voleo?
Kad bi ti otišla iz ovoga grada,
Govorio bih uzalud:
Moje reči se ne bi ni na koga odnosile.

:rastop: (bez obzira na to na koju se knjigu misli )

Jedna od menih najdrazih...

Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.

Enes Kisevic

e, da i ja dam svoj doprinos ovom odlicnom topicu

Neka ostane tako

Ne!
ne dirajte nista
neka sve bas ostane tako
mrljavo
prasnjavo.

Shvatate li da su to uspomene?
pecati dirljivi
za moje oci
moju dusu
dokazi stvarni

neka tragova oko mene
u meni

sve su to znakovi
da je jednom bio u ovoj sobi!

Vera Miladinov

...Eto pala je noc a nisam se zaljubio.Obicno se te stvari porede sa hemijom, ali ovog puta se radilo o cistoj fizici, za promenu.Da bi se nesto moglo napuniti,prethodno se, naime, mora isprazniti, u tome je sva nauka...

jedan od onih zivota

...kako bi opisao breskvu u ustima ili vlazan jezik djevojke s kojom si se prvi put ljubio? Kako se zove trenutak kada svjetlost najavi izlazak sunca, kad zanijemi sve? Kako se zove osjecaj kada vodis ljubav na mjestu na kojem to nikad nisi ucinio? Kako ces opisati razliku kad se dva razlicita crna vina slijevaju niz grlo? Je li reci jedno je svijetlo i veselo dovoljno naspram drugo je crno i zatvoreno? Trpko i trpece! Koliko si tudjih recenica presutio i nosis ih u glavi vjernije od smrtne presude? Koliko smijes na odlasku reci rijeci i ne potpiti ih u suvisnosti?...

(dio kolumne iz Jutarnjeg od prije 4-5 godina)

p.s. Plavooka - jos se sjecam, i jos ih uvijek imam, sesti razred osnovne kada sam pomahnitalo prepisivala Sinisina pisma Neri.. i srce mi je brze zakucalo sad kad sam ih vidjela ovdje (pateticno al opet ovo je takav forum )

uzalud je svaka pribranost, pamet, razum, zdravo rasuđivanje, jer nisam mogao u sebi ne prepoznati tajni zov neke ceznje koja se javljala gotovo kradomice, sramezljivo zbog svoje nerazumnosti, no ipak dovoljno tvrdoglavo- ja bih u tom lijepom koncentracijskom logoru zapravo volio jos malo i pozivjeti.
imre kertesz
covjek bez sudbine