ovako..nije naj-rečenica...i nije iz nekog filma..riječ je o prijateljstvu..jedna pjesmica na koju sam naletila negdje na netu..pa..

A friend

Someone to laugh with,
perhaps to shed some tears,
a person who has been with you all through the years,
someone to shelter you from days that are cold,
a shoulder to lean on, a warm hand to hold,
and arms to catch you if you slip or fall,
an ear for your problems whenever you call,
someone to share your giggles and your screams.
A person to share your secrets and dreams,
someone to hug you when you´re happy or sad,
someone to be there in good times and bad.
A person with whom you don´t have to pretend,
those are jobs of a very best friend.

Tada mi pade na pamet kako se i po smrti Anne još jednom odvojila od nas. Da smo mi počinili samoubojstvo - pretpostavljajući da bismo zato imali hrabrosti - otac i ja bismo to učinili metkom u glavu, ostavivši objašnjenje koje bi zauvijek odgovornima trebalo oduzeti mir i san. Ali Anne nam je poklonila veličanstven dar ostavljajući nam izvanrednu priliku da vjerujemo u nesretan slučaj. Dar koji smo mi, dovoljno slabi za to, brzo prihvatili. I uostalom, to što danas govorim o samoubistvu, prilično je romantično. Može li se čovjek ubiti zbog stvorenja kakva smo otac i ja, kojima niko, ni živ, ni mrtav, nije potreban...

"Dobar dan, tugo", Francoise Sagan

«Nero!
Danas sam te vidio!I sutra ću te opet vidjeti!Poznaješ li dane kad tmurni oblaci zaklone sunce i kad je sve sivo,mutno i tužno?Ja ih poznajem!To su dani kad ne vidim tebe!
Nero!Ti si prošla ulicom.Da sda se mogao pretvoriti u zemljicu crnu,da me dotakneš svilenom cipelicom svojom.Vidio sam te,Nero i srce mi klikće kao ševa o izlazu sunca.
Lijepa si Nero,ali stotinu puta su ljepša čuvstva što si ih posijala u mome srcu.
Crne oči tvoje su ponor,a ja sam se strovalio u nj i ležim tu razbitih grudiju.Vječno bih htio ležati ovako i krvlju,što teče iz moga ranjava srca,pisati svoje uzdisaje!
Nero!Zašto nisam sunce što te cjeliva vrućim cjelovima svojim?Zašto nisam mjesec,što miluje u snu lice tvoje?
Samo sam čovjek i od tebe me dijeli pakao i raj!»

(Grička vještica-M.J.Zagorka)

...eh,da..Zagorka i njene ljubavi..Nera i Siniša..Meško i Stanka..Divljan i Manduša..Tomo i Dorja..Ivan i Tajana..Damir i Gordana..Vjeran i Jadranka..

"...Verovatno je voleo i Borku, na neki nacin, ali mamina prerana smrt oznacila je ljubav mojih roditeljansrebrnom zvezdicom sudbine, i neki misle da je to Caleta potpuno dotuklo, ali ja sam ga ipak najbolje znao.
Nije ga potpuno dotuklo…
Kad mu je „dolazilo“ kad je cutao, cugao i sedeo u mraku, „to“ je uvek nekako nalazilo prostora da ga dotuce jos malkice…
Uvek.
Svaki jebeni put…"

Tri posleratna druga

"Isti taj Dunav je još noćas bio u Vukovaru,probisvet stari,otud,bojim se,na talasima miris baruta i tamjana,zbog kog su se tako uznemireno i zlokobno razgakali galebovi oko stubova srušenog mosta pod Varadinom?

Osetio sam Veliku Reku kako natmurena i mrka teče uporedo sa mnom,baš čudno,najsitnije kapi znaju ponekad da načine nesnosnu buku,a toliki Dunav se valja svetom potpuno bešumno,nikad to neću razumeti?

Pokušavao je da me pretekne,da skrene pažnju na sebe (kao da ima nešto da mi javi?),no pravio sam se da ga ne primećujem,menjao sam stanice na radiju,podešavao retrovizor,skrenuo levo ranije nego što sam nameravao...

I bilo je baš bedno,baš bedno...

Kao klincu,otprilike,koji pokušava da se otarasi psa lutalice koji ga drugarski prati?

Kao mali sam provodio sate na obali,maštajući o dalekim gradovima kroz koje je Dunav prošao putujući za Novi Sad?Danas jedva mogu da dobacim i nekih osamdesetak kilometara uzvodno,uspore me vrtlozi kod Vukovara,zaustave struje naspram Batine,Drava potiskuje,ne pušta dalje od ušća...

Pa...

Starim,verovatno?

Biće da je to?

Taj univerzalni izgovor pali tako bezbolno i lako,da druge izgovore i ne tražim više... "

Jedan od onih života

"Neko emocije troši polagacko,kao mirišljavi sapun,a neko svoje srce ispali razuzdano,kao pun šaržer,pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noći odvoli za čitav život..."

Jedan od onih života

«Vidiš li,ljubav,nepouzdana,divlja,samrtna ljubav pojuri ti tijelom i dušom i istjeruje iz tebe sve kao što plamen tjera iz zapaljene kuće ljude,životinje,ptice i bube»
@@@@@@@@@@
«Ali nemoj da mi misliš da u nama ima samo gamadi.Pored kobaca izlijeću iz tebe i bijeli golubovi.Čovjek nikad ne može da bude toliki svetac ni toliki nitkov,kakav može da bude u ljubavi.Pod svim ostalim okolnostima on može da se prenemaže.Ali u ljubavi ne.Tu iz tebe izbija sve ono što leži u najskrivenijem kutu ljudskog bića.»
@@@@@@@@@@
«Kako je čudna ljudska sudbina.Da slučaj upravlja našim životima ili u svom najskrivenijem biću nosimo u sebi tajanstvenu silu koja nas u odlučujućim trenucima,neprimjetno gura lijevo ili desno kao da nesigurnim titrajem igle na kompasu,pipajući maglovite puteve budućnosti,neka udaljena,strašna sila privlači sebi naše treperave,sitne živote.
Možda je ta sila koja nas vreba negdje u beskonačnosti i mraku baš sama smrt.
Ljudski život ima dvije postaje;rođenje i smrt.Sve ostalo samo su neznatne mijene koje prelaze u ništavilo,postaju nevidljive uoči smrti kao što se sliva lišće kada izdaleka promatramo šumu.
Sve je to sasvim svejedno jer ćemo ionako umrijeti:
Ne traži posljednji uzrok stvari,ne istražuj njihovu tajnu jer je ona tamna i porazna.
Sjaj sitnih stvari je to-što životu daje toplinu.»


Lajoš Zilahi-Voda nešto nosi

"-Mama je opet previse orginalna...
Ona je htela da me nazove po nekoj recici, tu u Baranji...Uf..Uvek zaboravim po kojoj...."

Morao sam na put sledeceg jutra i posao sam ubedjen da je Daljina onaj kljucic kojim se navija Ceznja, a vratio se shvativsi da uveliko mozes ceznuti i za nekim kraj koga si?

I nikad je nisam pitao da li se setila te recice?
I, sto je najgore...
Nikad joj nisam rekao ni da sam usput presao na desetine bezimenih recica koje sam nazvao po njoj...."

(Jedan od onih zivota)

″Ljubav se sastoji od dva elementa ili točnije rečeno,postoje dvije vrste ljubavi;
Ljubav što na prvi pogled obuzme ženu poput iskre i ljubav koja polagano prodire u žensko srce kao posljedica mudrog,ljubaznog ponašanja."
@@@@@@@@@@
″...u životu svake žene,bila ona kraljica ili pralja,jedna jedina ljubav ostavlja uvijek dublje tragove od ostalih.To je ponajčešće prva ljubav.Ispred svakog čovjeka,koji u stvarnosti ili u uspomenama prolazi ispred onog ogledala što ga zovemo srcem,žalosno odmahujemo glavom i kažemo:»To nije onaj pravi»I onda se ogledalo postepeno zamućuje,ne odražava ničiju sliku,a ipak ako pogledamo iza magle što prekriva površinu uvijek vidimo samo njega,samo on se tamo nalazi."

Alexandre Dumas "Lady Hamilton"

"Uvijek ću žaliti, uvijek... kada sklopim oči, uvijek će biti samo jedna slika, uvijek će nedostajati... onaj drugi život, drugo vrijeme, drugi koraci i osmjeh koji je postojao samo tada... I gdje ću naći snage okrenuti leđa kada je jedino što želim ići u susret?"

Sto vise mislim na tebe vise me boli, nisi ti mene jos prosla, neces vjerovatno nikad, ostavila si jedan duboki trag ljepote u meni, mislim da to nikad niko vise nece moci ponoviti, mozda se ne treba niko ni truditi jer sve sto se sada desava, prolazi pored mene, ne osjecam nista, mislim da ne zelim da osjecam vise nista, mislim da ces me uvijek kostati suze kad mislim na tebe, uvijek...kao sad, uvijek. Nadam se da ces naci, cak to i prizeljkujem, nekoga ko ce te nosati na dlanu kao kap vode, jer nisi drugacije zasluzila.

Preslusao sam „sekretaricu“, tri zadnje poruke bile su bez rijeci, no neke glasove i ne moram cuti da bi ich prepoznao...
Laku noc, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla pomislit da te necu otkriti po nacinu na koji zadrzavas dah?
Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatice nadomak obala Biseva….

DANTE'S PRAYER
Music and Lyrics Loreena McKennitt


When the dark wood fell before me
And all the paths were overgrown
When the priests of pride say there is no other way
I tilled the sorrows of stone

I did not believe because I could not see
Though you came to me in the night
When the dawn seemed forever lost
You showed me your love in the light of the stars

Cast your eyes on the ocean
Cast your soul to the sea
When the dark night seems endless
Please remember me

Then the mountain rose before me
By the deep well of desire
From the fountain of forgiveness
Beyond the ice and fire

Cast your eyes on the ocean
Cast your soul to the sea
When the dark night seems endless
Please remember me

Though we share this humble path, alone
How fragile is the heart
Oh give these clay feet wings to fly
To touch the face of the stars

Breathe life into this feeble heart
Lift this mortal veil of fear
Take these crumbled hopes, etched with tears
We'll rise above these earthly cares

Cast your eyes on the ocean
Cast your soul to the sea
When the dark night seems endless
Please remember me
Please remember me