U jednom sam CD-shopu naletio na biografiju Indexa autora Josipa Dujmovića - U inat godinama, Quattro Media, Sarajevo, 2006. Uz knjigu, dobijete i dvosturki CD u izdanju Croatia Recordsa - jedan s manje poznatim stvarčicama, a drugi s hitovima (ukupno 24 pjesme). I uopće nije skupo! Za tu cijenu obično dobijete samo CD ili samo knjigu, a ovdje oboje!
Evo jedne predivne priče. Glavni junaci u njoj su Davor i Miške, pjesnik Mišo Marić.
Napili se oni, bogme, sasvim lijepo za 8. mart i da ne bude zabune: riječ je o prazniku Dan žena, a oni su žene štovali baš. U tom čuvenom agregatnom stanju, kojega je Davor uvijek prigodno opisivao kao 'raketa zemlja-zrak', svrate njih dvojica u jednu sarajevsku cvjećaru. S idejom što može samo pijanoj glavi i ludom srcu pasti na pamet....
(citat iz knjige)
E, a ako hoćete doznati što dalje bi, morat ćete se potruditi i pročitati knjigu...
Nisu glavni junaci knjige samo članovi Indexa, već i njihove predivne pjesme...:
Bacila je sve niz rijeku... Kemal Monteno:
Jedne noći, preciznije, oko ponoći, krajem novembra, porbudiše me Bodo i Fadil. Treba im tekst za jednu baladu i planiraju je snimiti sutradan...
Podsjeća li ovo na neke ranije priče? Čini se da je ekipi u Indexima omiljena zabava bila na prepad upadati tekstopiscima u kasne sate i kumiti za stihove u posljednji tren, uzdajući se da njihova pjesnička muza nikada ne spava. Kemica je očito imao svoj dobar trenutak, jer je ujutro u studio stigao s ispisnim sithovima.
(iz navedene knjige, str. 199.)
Ako je jedna od karakteristika rock bendova da s vremena na vrijeme uništavaju inventar hotelskih soba, ni uglađeni Indexi nisu u tome izuzetak:
Veselica je bila veća i uzbudljivija nego zvanični festivalski bal. I otkačenija. Završila je kao razuzdano ludovanje na osmom katu hotela Ambasador, u apartmanu koji se narednog jutra nikako više nije mogao svrstati u kategoriju luksuznog smještaja.
Raspojasano društvo se zabavljalo lansiranjem dijelova namještaja, sanitarija, tapisona, svega što se moglo pomaknuti - prema baznu i ispred hotela. (...) Najdulje su izdržali Davorin, Dražen Vrdoljak i slavljenik Peca.
A kako su stvari funkcionirale u bendu? Rigoroznije nego u braku, kaže autor biografije:
Rigoroznije nego u braku. Nije ovo pokušaj duhovitosti. Okosnica Indexa - Bodo, Fadil i Davorin - željeli su nastaviti s potpunom profesionalizacijom, što je značilo da su obaveze prema grupi na prvom mjestu. Muzičari Indexa nisu se previše družili izvan scene, svi su oni imali vlastite osobne okupacije i svoje krugove prijatelja, ali je svaki pojedinačno bio čvrstom unutranjom zakletvom vjenčan s muzikom, dakle, s Indexima.
Đole ih je, na koncertu u Novom Sadu predstavio ovako:
- Reč muzika počinje slovom M, no za mene ona počinje slovom I - kao Indexi, Sarajevo.
(također citat iz knjige)
Imali su smisla i za scenski nastup:
Grupa se u potpunom mraku pojavljuje na sceni, par reflektora osvjetljava samo bubnjara Šarana, a ovaj u mikrofon slavonski otegne: Di mi je moja čineeela?
A sa stropa se, na konopcu, spusti činela i Šaran je dostojanstveno postavi na mjesto. Potom se pali novi par reflektora da osvijetli Davorina koji izlazi na scenu, grupa počinje svirati, nigdje mikrofona, ali sad se i on spušta iz visine, taman na vrijeme da on započne vokalnu dionicu. Pa opet totalni mrak, počinju prvi tonovi pjesme... i glas kojeg publika ne može prepoznati. Tek kad su se svjetla upalila, vidjelo se da ne pjeva Davorin, već Kornelije Kovač. Kako će on sam priznati, publika je tražila bis, bez obzira što je Kornelije objavio da da zna pjevati samo tu pjesmu. Drugog nije bilo, ponovno su je izveli.
Indexima nije teklo sve glatko. Imali su problema sa izdavanjem albuma, ponekad i sa izdavanjem singlova:
Dakle, veličanstvena 'Plima' je snimljena - i ostala u 'svijetu tajni skriven vir', zakopana negdje duboko u ladicama diskografa, zaboravljena pune četiri godine prije nego što je konačno objavljena na ploči!
Jedan neobičan detalj promaknuo je svima.
Desetak godina kasnije, slušajući 'Plimu' na radiju, Fadil Redžić je odjednom poskočio, i dohvatio slušalicu telefona, nazivajući Bodu Kovačevića:
- Hej, je l' ti znaš da u 'Plimi' sviraš iz durske skale, a da je Novković na klavijaturama ispod tebe u cis-molu?
-Znam.
-Pa, odakle to?
- Ama, neko je pogrešno prepisao, pa je u notama Novkovića umjesto cis-dura upisan cis-mol. Kad smo Eso i ja to kasnije čuli, mislili smo da li da ponovimo snimanje, ali smo zaključili da se to ne osjeti i da ne smeta pjesmi, pa se nismo htjeli mučiti.
-Super, baš dobro da i ja to sad znam.
- Ma, Indexi su se po dva sata svađali koji je akord, da li je minus četiri ili plus četiri,... a u stvari je mogo neki obični d-mol, recimo. (Milić Vukašinović, citat iz knjige)
Inače, Indexi su rijetko pisali tekstove za svoje pjesme, ali su zato imali dobre tekstopisce koji su to radili za njih, a članovi Indexa su smišljali glazbu. Većina ih je bila fakultetski obrazovana (Ranko Rihtman, npr., ima završena čak dva fakulteta).
Davorin nikada nije napisao ni jedan tekst, ali zato je bio Pjevač (i imao je fenomenalno pamćenje, dovoljno je bilo da jednom pročita / otpjeva pjesmu i zapamti je.)
Davorin o Modroj rijeci (albumu s uglazbljenim stihovima Maka Dizdara):
Ma, prije svega, to je za mene u početku bilo jako strano. Odmah da kažem, ja sam moro "Kamenog spavača" i "Modru rijeku", ja sam to moro pročitat jedno pet puta da bi potpuno sve to doživio. Za mene je to bio, mislim, jedan vrlo težak jezik, ali kad sam shvatio o čemu se radi, onda je bilo vrlo lako i iznijeti to. Danas kad to slušam, ja sam ponosan kad čujem Modru rijeku. To uopće nije komercijalno, to nema veze s tim. I mislim da je besprijekorno odsvirano, da je besprijekorno otpjevano...
Jednom su u kafiću sjedili Kemal i Davorin. Okolo se muvao lokalni "ridikul", nadajući se da će biti možda koja čašisca i za njega. Netko iz tog društva mu reče da će ga počastiti pićem, ali samo ako iskreno kaže tko je bolji pjevač - Davor ili Kemal. Ovaj ne zna šta bi od muke, gleda lijevo, desno, izbjegava poglede dvojice pjevača, a onda ispali:
- Ne mogu to reći, naljutit će se Kemo!!!
(prepričani odlomak iz knjige)
U jednoj rečenici: predivna knjiga o predivnom bendu. Pitko napisana, uživao sam je čitati i doznao mnoge zanimljive stvarčice o ovom bendu, na nekim stranicama sam se
urnebesno smijao, a na nekima me obuzimala sjeta...
Napomenice:
1. Budući da je ovo biografija INDEXA (grupe), knjiga počinje 1962., godine kada su Indexi osnovani, a ne započinje npr. godinom kada je Davorin rođen. Također, ovdje nema "slika iz obiteljskog života", (i sam autor knjige naglašava da je poštovao privatnost članova, tako da ovdje nećete naći informacije tko se skime ženio i slično).
Zato imate lijep pregled karijere bend preko njihovih ploča i koncerta te, dakako, zanimljivosti koje su im se dešavale, npr. SSSR-u (Nevolje s Lenjinom, 1972.)
2. Biografija nosi podnaslov: romansirana biografija. No, to nije roman niti je pisana romansirano, zapravo, pisana je vrlo egzaktno, autor je obavio i snimio razgovore s živim članovima Indexa, koristio se arhivskim zapisima, intervjuima i sl., jedino što se nakon završetka svakog poglavlja unosi priča o jednoj djevojci koja voli Indexe i traži svog oca. Priča je poprilično dobra, a ako vas ta priča ne zanima, jednostavno je možete preskočiti (tiskana je italic slovima).
Ovdje je nešto više informacija o knjizi.
Osim ove biografije, izdana je i fotomonografija, istog naziva.
http://bs.wikipedia.org/wiki/U_inat_godinama
